Britanski analitičar Timothy Less, koji je svojevremeno lansirao skoro identične ideje o etničkom prekrajanju Balkana, smatra da Janšina ideja ne dobiva zamajac zbog stava EU i SAD-a, koji se protive promjeni granica.
Less smatra da nova američka administracija ne bi pristala na mirnu dezintegraciju BiH.
– Mislim da ne postoji nikakva šansa da će Bidenova administracija prihvatiti ideje zacrtane u slovenskom dokumentu, kao što je i State Department potvrdio u saopćenju izdanom u četvrtak. Glavni razlog je to što su Sjedinjene Države uložile svoj prestiž i autoritet da bi održale Bosnu i Kosovo kao ujedinjene države u okviru svojih postojećih granica i neće odstupiti od te pozicije. Njihov stav je osnažen manjkom strateških interesa Washingtona na Balkanu, koji bi, u suprotnom, možda usredotočio misli na potrebu izmjene pristupa. Ovih dana ima važnijih stvari o kojima razmišlja SAD, iznad svega njihov pokušaj da potisnu regionalne sile u usponu, poput Rusije i Kine. U međuvremenu, racionalnu debatu u Washingtonu paralizira mala, ali bučna grupa aktivista iz akademskih krugova, think-tankova i medija, koja se protivi formiranju nacionalnih država na Balkanu zarad vlastitih interesa i iz ideologije i koja neprestano „proriče“ rat kako bi se zatvorila diskusija o promjenama granica. Sve ovo pojačava politiku podrške regionalnom statusu quo, makar kratkoročno, bez obzira na to koliko je turobna stvarnost ljudi „na terenu“. Sjedinjene Države ne žele nikakvu ozbiljnu dramu na Balkanu i njihov pristup je održiv sve dok ne bude neke veće krize koja bi ih prinudila da redefiniraju svoju politiku.
Komentirajući napore koje poduzima Europska unija, uključujući njenog specijalnog predstavnika Miroslava Lajčaka, da vrati Beograd i Prištinu za pregovarački stol u Bruxellesu, Less kaže: “Lajčak je profesionalac i on daje sve od sebe, ali upustio se u nemoguću misiju na Balkanu.“
– Srbija nema nikakav poticaj da formalno preda Kosovo. Europska unija je praktično povukla svoju nekadašnju ponudu članstva, a Njemačka i SAD su isključile mogućnost podjele Kosova, što je u kombinaciji moglo osigurati neku vrstu kompenzacije za Srbiju. Beogradu je sada nedvosmisleno u strateškom interesu da „zaledi“ pitanje Kosova i da čeka povoljnije okolnosti u kojima bi mogao razmijeniti Kosovo za Republiku Srpsku. Ni Albanci nemaju nikakav poticaj da čine bilo kakve ustupke Srbiji, poput omogućavanja da se formira zajednica srpskih općina, bez čvrste garancije da će ti ustupci voditi priznanju Kosova od strane Srbije. Nova vlada u Prištini je to jasno i glasno predočila odbijanjem da se angažira (u dijalogu) sa Srbijom i stavivši dijalog kao „šesti ili sedmi“ prioritet na listi. Ono što dodatno komplicira situaciju jest to što su SAD očigledno odlučile odustati od statusnog rješenja i da to pitanje ponovo prepuste Europljanima, što znači da više nema jednog vanjskog aktera koji je mogao dovesti do nekog rješenja. Sve navedeno ukazuje na daljnji zastoj u pokušajima da se riješi kosovsko pitanje – napominje Less.