Članovi porodica žrtava genocida u Srebrenici, prvenstveno majke iz Srebrenice i Žepe, danas su po prvi put uspjele ući na jedno od najvećih mjesta zločina koji su se dogodili nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine.
Ranijih godina porodicama žrtava nije bio dozvoljen ulazak u krug Zemljoradničke zadruge u Kravici, a danas su to srebreničke majke po prvi put uspjele. Nakon što su naišle na zatvorenu kapiju, članice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zajedno sa bivšim logorašima, formirale „živi zid”, ukolonile bodljikavu žicu sa kapije i uspjele se probiti pored kordona sačinjenog od pripadnika specijalne policije.
Policajci su pokušali silom spriječiti ulazak u krug zadruge, a kako su kazali očevici, tom prilikom lakše je povrijeđeno nekoliko žena.
Nakon što su položili cvijeće na jedan od objekata zadruge, proučili Fatihu i donijeli tekbire, prisutni su se uputili na slijedeće stratište. U izjavi za novinare, potpredsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić, kazala je da je sramotno da se žrtvama ne dozvoljava ulazak na mjesto gdje je pobijeno toliko njihovih najbližih i najmilijih.
“Kako ih nije strah čuvati krave ovdje i uzeti mlijeko ili tele od tih krava? Ovdje se lila krv. I da nakon 18 godina ne dozvole da dostojanstveno uđemo, da pogledamo taj prostor, da proučimo fatihu, nego su nas udarali pesnicama, uglavnom u grudni koš i u žličicu. Žene su povrijeđene, ima ih sedam, osam povrijeđenih. Na sramotu”, kazala je Hotić.
Akif Ahmetović u julu 1995. godine imao je 15 godina kada su njega i njegovog oca odveli iz Potočara. Otac Hakija odveden je u Pilicu i strijeljan, a Akif u školu “Vuk Karadžić” u Bratunac.
“Sad imam uspomenu od njih, imam socijalne zube i svojih pet zuba. Ja ne mogu da spavam od toga što su me tukli. Samo bih želio pitati tog komandira ko zabranjuje ulazak ovdje, kad ja ne mogu što sam dobijao batine od njih u 15-toj godini, mirno da spavam, kako on može spavati? Kako je spavao ovih godina i kako će večeras spavati?”, poručio je ljutito Ahmetović.
Bolni uzdasi, plač prožet glasnim komentarima o dešavanjima u Kravici, obilježili su obilazak srebreničkih majki mjesta gdje su u julu 1995. godine ubijani njihovi sinovi, braća, očevi, muževi, rođaci.
(Oslobodjenje.ba)