– To je stravično, pa njene nogice i rukice bile su duge samo nekoliko centimetara
Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, nedavno je obilježio dvije decenije rada na pronalasku žrtava iz agresije na našu državu.
Njegov rad i požrtvovanost prepoznaju mnogi, a za porodice nestalih on je više od direktora Instituta, za njih je on jedina nada da će konačno i nakon 21 godine od početka agresije na BiH pronaći one za kojim se i danas traga.
On u intervjuu za „Dnevni avaz“ otkriva koji mu je najteži trenutak bio u karijeri.
– Čovjek sebi postavlja pitanje! Zapravo, ne znam šta da kažem. Do prije dvije godine mislio sam da su ti najteži trenuci prestali.
Mislio sam da nema ništa gore od onoga što sam prije vidio, djecu, civile, ljude s povezima na očima i lisicama na rukama.
Ljude u kamenolomima, u bunarima, jezerima, tijela svezana na drva i spaljena te polivena krečom. Onda sam se suočio direktno s pronalaskom bebe koja je u vrijeme smrti bila samo nekoliko sati stara.
Lično sam radio na prikupljanju posmrtnih ostataka te tek rođene bebe, čije su koščice bile poput iglica. Radi se o bebi koja je najmlađa žrtva u Srebrenici, koju smo našli u najlon-kesi.
To je stravično, pa njene nogice i rukice bile su duge samo nekoliko centimetara. Da nije bilo te kese, sigurno je da je nikada ne bismo ni pronašli.
Ona će biti ukopana u Potočarima sada 11. jula, sahranit ćemo je kraj njenog oca.
Pa, zar je neko imao snage toj bebi oduzeti život na način da njezinu majku dovede u takve životne okolnosti da to dijete živi samo nekoliko sati.
Također, nedavno se desilo da smo našli koščice jedne nane i djevojčice.
Nakon DNK analize potvrđeno je o kome se radi, ali porodicama nismo mogli dati ništa osim nekoliko grama kosti u epruveti. To je tragično.
(bh-news)