Subota, 13 kolovoza, 2022

Meduze preplavile Jadran: Najgore je kad plivač uleti u masu malih, a opako vatrenih… Nema načina da ispliva netaknut!

Autor:Novi list

Nemojte propustiti

Meduze su žarnjaci, životinje – to treba istaknuti, jer ih neki smatraju pripadnicima zajednice biljnog svijeta.

Jadransko more preplavile su meduze, nadasve u njegovu sjevernom dijelu. Takve informacije posljednjih dana pristižu s raznih dijelova hrvatske obale i otoka. Recimo uvodno, meduze nisu novost u Jadranskom moru, one su njegovi stalni stanovnici. Ove godine, međutim, njihova je pojava izuzetno masovna i – traje mjesecima, piše Novi list.

Sjećamo se, u zimskim i proljetnim mjesecima žalili su se istarski ribari. Dizali su mreže pune meduza. Njihova težina višestruko je nadilazila težinu ulovljene ribe. Problem je eskalirao do toga da su neki privremeno vezali brodove. U manjem obimu bilo ih je, a ima ih i sada, i u ostalim područjima.

Jasno, priča eskalira sada, usred sezone kupanja. Mnogi su se doslovce opekli! Pa se takav događaj često uveličava, usmena predaja uvijek dodaje malo više opasnosti, teže posljedice, više »stradalih«… Istina je, meduze nisu baš bezazlene, ali nisu ni tako strašno opasne. Posebno ne ove naše jadranske. A, posljednjih dana plaše nas kompas meduzom! Priznajem, do sada za nju nisam čuo. Slabije pratim literaturu što se bavi tim dijelom života u moru, k tome ona je i skromnija.

Ovih dana o meduzama puno čitamo i slušamo, gledamo snimljene materijale. Najkraće rečeno, sve znamo! Informacije do nas dopiru brzo i u ogromnim količinama, doslovno sa svih strana svijeta. U svemu tome čovjek se često ne snalazi. Ne samo kada je riječ o meduzama.

Bez mozga i srca

Meduze su žarnjaci, životinje – to treba istaknuti, jer ih neki smatraju pripadnicima zajednice biljnog svijeta. Imaju jednostavnu tjelesnu građu koja se sastoji od klobuka pomoću kojeg se pokreću i velikog broja lovki. Te životinje nemaju ni srce, ni mozak, ni krvotok. Umjesto mozga imaju brojne živčane završetke pomoću kojih registriraju svoju okolinu i podražaje što iz nje dolaze. Tijelo meduze najvećim se dijelom sastoji od vode – oko 95 posto čitava tijela, tako da meduza izvađena iz mora i stavljena na obalu, nakon stanovita vremena predstavlja malu količinu želatinozne, prozirne mase. Na suncu se brzo osuši i gotovo ispari.

Iako su bez mozga i srca meduze se smatraju agresivnim grabljivicama koje efikasno dolaze do plijena, odnosno hrane, a to su uglavnom sitne ribe, plankton te ostali sitni živi morski organizmi. Na svojim lovkama meduze imaju milijune žarnih stanica koje izlučuju u tijelo svojih žrtvi i time ih paraliziraju, a zatim ih brzo progutaju ustima koja se nalaze na dnu klobuka. Na taj način meduza ponekad zna »napasti« i čovjeka. Druga je stvar što je on velik i snažan pa ga njen otrov neće paralizirati. Ostati će samo opekline i lakši ili jači svrbež što može potrajati nekoliko dana. Jačina opeklina i intenzitet svrbeža zavisi o tome s kojom smo meduzom imali bliski susret, jer sve vrste nemaju otrov jednako jakog intenziteta.

Nose ih morske struje

Spomenuti treba i to da meduze uglavnom žive u velikim plovama, koje mogu imati više stotina jedinki. Zato, pri »susretu« s meduzom, odnosno meduzama, rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama kupač se obično »sudari« s više meduza.

Među više vrsta meduza koje žive u Jadranskom moru ima i onih čiji dodir žari, izaziva jače »opekline« na koži. One su uglavnom rijetke, a u dodiru s njima svaka koža nije jednako osjetljiva. Kod nekih reakcija je bolna, crvenilo biva jako vidljivo i dugotrajno, stvaraju se vodeni mjehurići… pa ponekad treba potražiti i liječničku pomoć. Kod drugih se to opet manifestira u blažem crvenilu s malo svrbeža. Pamtim davnu masovnu pojavu tih »opasnih« meduza uz našu obalu. Jasno, u ljetnim mjesecima. Bile su male ali vatrene, »stradali« su mnogi kupači. Da je i tada stvorena panika, ne treba posebno isticati. Čitav naš Jadran bio je pod njihovom opsadom.

Meduze

U Jadranskom moru najučestalije meduze su uhati klobuk, morska mjesečina, morska pluća i mediteranska meduza. Ne znam koliko nam ovi nazivi znače? Za njih se u stručnoj literaturi navodi da su autohtone vrste. Dodir morske mjesečine čovjeku može prirediti najviše neugodnosti. Ona je ta mala, ali vatrena! Klobuk joj naraste u promjer do šest, a lovke su dugačke do 20 centimetara. Boja je ružičasta posuta ljubičastim točkicama. Za neupućene, a takvih nas je većina, djeluje privlačno. Za čovjeka je opasna iz razloga što boravi neposredno ispod površine, ne dublje od 10 metara. Životni joj je prostor na pučini, ali je morske struje često donesu do obale. U kontaktu s njom čovjek osjeti jaku bol, a na koži nastanu rane slične opeklinama koje teško zarastaju. Ponekad na koži ostanu trajni ožiljci. Nezgodno je i to što se ta meduza pojavljuje u velikim plovama, a utješno što se ne pojavljuje često.

Nema opasnosti

Uhati klobuk najučestalija je jadranska meduza. Tijelo, odnosno klobuk, djeluje prozirno, i naraste do promjera 20 centimetara. S doljnje strane klobuka nalazi se 16 većih lovki i mnoštvo sitnih, tankih na rubu klobuka. Lako je prepoznatljiva. Na gornjoj strani klobuka ima četiri spolne žlijezde potkovasta izgleda što djeluju poput nacrtana cvijeta. Uhata klobuka kupači se ne trebaju bojati, dodir njenih lovki ne žar. Uz to, u našem je moru najviše prisutna u proljetnim mjesecima. Iako, lako ćemo je vidjeti i sada, blizu površine.

Najveća jadranska meduza ima naziv morska pluća. Za njegov nastanak nisam se raspitivao. Najveća, ali ne previše rasprostranjena. Njen klobuk ima oblik svojevrsne kugle kojoj promjer može iznositi do 60 centimetara, a težina 10 kilograma. Vanjština joj djeluje atraktivno – boja je bijela s plavičastim odsjajem, posebno izraženim na rubu klobuka. Umjesto karakterističnih dugih lovki, ima sedam – osam kratkih, debljine palca, najčešće iste boje kao rub klobuka. Ispod klobuka gotovo redovito plivaju manje ribe, tu nalaze zaštitu. Dodir te velike meduze potpuno je bezopasan, eventualno može rezultirati lakšim osipom kože. Ona se pojavljuje pojedinačno.

U posljednje vrijeme najviše se govori o kompas meduzi, rijetkoj jadranskoj vrsti. Više je stanovnik Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. I, kao i uvijek, skloni smo pretjerivati. Istina je, ove godine bilježi se njeno puno češće pojavljivanje, što se može smatrati neuobičajenim za naše more. Upravo početak ljeta vrijeme je kada se češće viđa blizu obale. Njen klobuk naraste do 30 centimetara, a lovke do jedan metar u dužinu. Za čovjeka je opasna, ne baš poput morske mjesečine, ali nakon dodira s njenim lovkama nastaju plikovi slični opeklinama. Zato, prilikom kupanja potreban je oprez. Prepoznatljiva je po žutosmeđem uzorku na površini klobuka, koji sliči kompasu.

Ožiljci

Kako se zaštiti od meduza? Ovo pitanje često slušam u ljetnim mjesecima, čak i onda kad se ne govori o najezdi meduza. Kada bi odgovor bio jednostavan nitko se ne bi žalio »da ga je meduza opekla«. Prilikom kupanja najčešće ih ne vidimo, dok odjednom ne osjetimo jaku bol, pečenje i svrbež. Tada je kasno za poduzimanje bilo kakve preventive. Pojedinačnu meduzu, ako je pravodobno uočimo, lako se može izbjeći. Najgore je kad plivač uleti u masu malih, ali opako vatrenih meduza. Nema načina da ispliva netaknut! Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirati će još većim opeklinama.

Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekline. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima. Nakon »susreta« s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu.

Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom. Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika, piše Novi list.

Interesantno za vas

Izdvajamo

Životi tri cetinjska kuma u sekundi se promijenili: Jedan je izgubio porodicu, drugi život, a treći upucao zločinca

Kako piše Standard, Nataša se borila s ubicom, koji je prvo ubio jednog sina, ali nije se uspjela obraniti...

Možda vas zanima i ovo