– Za neku deceniju i dviju rada, i moga rada, oni su postali najbogatiji ljudi iz tog kraja, a sve su to uradili baveći se poljoprivredom.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik gostovao je u emisiji Telering na RTRS-u gdje je govorio o privatnom životu, majci Miri, pokojnom ocu Bogdi, siromaštvu u kojem je živio, fakultetu i unučadima.
Njegovi roditelji Bogdo i Mira su, kaže, obični ljudi sa sela, koji su mnogo radili i na kraju postali najbogatiji u tom kraju.
“Sjećam se siromaštva. Sjećam se kuće koja je bila. Sjećam se zemlje na kojoj nije bilo ničega. Sjećam se teškog rada mojih roditelja i sve što smo napravili. Za neku deceniju i dviju rada, i moga rada, oni su postali najbogatiji ljudi iz tog kraja, a sve su to uradili baveći se poljoprivredom. Otac je bio sposoban i bavio se malo i trgovinom. Mi smo kao djeca pripremali robu za pijacu, a onda smo navečer krenuli sa ocem za Zagreb, Maribor, Ljubljanu, Split… gdje smo prodavali tu robu i gdje bi se sutra ponovo vratili i sve tako. Tako nam je ljeto prolazilo”, ispričao je Dodik.
Kaže, kada sada napravi retrospektivu, misli da su tada stekli te radne navike, te da nije to bilo siromaštvo koliko je bila želja da se uspije.
Kada sam odlučio da ode na fakultet, otac nije bio za to, dodaje, on je imao neke druge ambicije.
“On je mislio da treba da ostanem da radim i da se oženim. Napravio je kuću na sprat i mislio je da ćemo svi tu ostati. Pripremio je za mene da završim Poljoprivrednu školu, a ja sam bježao od toga. Možda baš to tjeranje u neke škole je doprinijelo da odem na Fakultet političkih nauka sa zanata. Ne znam otkud želja za tim, ali to me privuklo, sjećam se prijemnog ispita. Primalo se na budžet, znao sam ako ne budem među 142 da neću moći nastavit školu. Onda mi je jedan Krajišnik rekao da sam prošao. Bio sam na 26. mjestu”, pohvalio se Dodik.
Završio je fakultet, oženio se i dobio kćerku Goricu.
“Nisam bio dovoljno uz oca koliko je on htio. Obećao sam mu da ću ga voditi u Veneciju, a on je rekao da će ići ako ja neću voziti. Kaže: “ti voziš brzo…” Tek kad je otišao, shvatio sam koliko te ličnosti nedostaje u životu“, sjetno će Dodik.
Otac, kaže, nije nikada prebolio što je radio u politici.
“Došo sam jednom do njega da mi pozajami novac da kupim polovno auto u Njemačkoj. On je rekao: “sam zaradi”. I dvije-tri ture što sam odvezao na pijacu krompira i krastavica, on je meni tada dao tadašnjih svoji 4-5 plata. Mama je suprotan karakter i zbog toga su održali dobar odnos. Ona je veseljak”, rekao je Dodik.
Prisjetio se i dogodovština sa unucima.
“Unuk je sjedio sa mnom u kući i gledao se dnevnik. Njemu nije bilo jasno. Kaže: “Eno predsjednika”. Isto tako, kad sam izašao iz bolnice, a jedan unuk kaže: “Deda, izašao predsjednik iz bolnice”“, ispričao je Dodik.