“Ja bih to i sada uradio. Mislim da postoje Bosanci i Hercegovci koji su svjesni da bez države ne mogu opstati i da je država najbitnija”, kaže u intervjuu “Jedan” nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović odgovarajući na pitanje da li bi i danas bio odlučni borac za samostalnost BiH, kao što je bio 1992. godine u vrijeme kreiranja i provedbe Referenduma o nezavisnosti BiH.
Lazović kaže da, u vrijeme raspada Jugoslavije, Bosna i Hercegovina nije odmah krenula ka samostalnosti. Postojalo je više inicijativa kako problem riješiti uz očuvanje nekog oblika Jugoslavije, ali su, tvrdi, prijedlozi odbijani u Beogradu i Zagrebu, a tim slijedom su ih u Bosni i Hercegovini odbijali SDS-a i HDZ.
“Mi smo u tom periodu imali niz inicijativa koje su išle ka tome da se taj prostor zajedničke države transformira. Sjećam se da je Izetbegović (Alija Izetbegović op.a.) i Kiro Gligorov, predsjednik Makedonije, da su nudili koncept konfederacije. Taj prijedlog je odbijen i od strane HDZ-a i od strane SDS-a. Ja sam kao šef kluba izašao sa konceptom očuvanja Jugoslavije kao Saveza suverenih Republika, sa jakim kompetencijama na nivou države i taj projekat je odbijen uz dosta ružne riječi koje su bile upućene meni od strane poslanika SDS-a. Njihov koncept je bio ‘svi Srbi u jednoj državi’. Mi smo im govorili da, ako žele taj koncept, onda je to prostor Jugoslavije, tu možete živjeti u jednoj državi. Međutim, oni to nisu htjeli. Oni su odlučili stvarati prostor ‘Velike Srbije’ i kada smo shvatili sve te opasnosti koje su se nadvijele nad Bosnom i Hercegovinom, logično je da smo onda morali tragati za rješenjima koja će sačuvati Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu”, govori ratni predsjednik Skupštine RBiH Miro Lazović.
Odbijen prijedlog da Alija Izetbegović bude predsjednik “skraćene” Jugoslavije
Lazović kaže kako nije bilo moguće očuvati Jugoslaviju i zbog toga što je ona praktično već bila podijeljena, a podjelu su dogovorili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević u Karađorđevu. Ta podjela je podrazumijevala, prije svega, podjelu Bosne i Hercegovine.
“Mi smo bili suočeni i s ponudom Slobodana Miloševića da ostanemo u ‘skraćenoj Jugoslaviji’ u kojoj bi bila Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina plus Kninska Krajina i Zapadna Slavonija i čak s ponudom od strane Miloševića da Alija Izetbegović bude prvi predsjednik te skraćene Jugoslavije, ali smo i to odbili da bi na kraju prihvatili preporuku Robera Badintera da je jedini put ka samostalnosti BiH organiziranje referenduma o nezavisnosti”, govori Miro Lazović.
Prijetnje ratom
Ratni predsjednik Skupštine RBiH često se prisjeća dramatičnih trenutaka i rasprava na sjednicama Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, kada se krenulo putem kreiranja referenduma. Lazović je posebno bio pod pritiskom kao Srbin koji ne dijeli političku viziju budućnosti BiH, kakvu je imao SDS, ali i mnogi “Reformisti” iz tog doba. Svjedoči da je Radoslav Brđanin (SDS), u hodnicima Parlamenta, otvoreno prijetio ratom.
“Radoslav Brđanin mi je u holu skupštine govorio u vrijeme burnih rasprava:
– ‘Nemoj to raditi Miro, mi smo najjači’!
– ‘Kako Radoslave misliš, mi smo najjači’?
– ‘Pa mi smo najjači, Jugoslovenska narodna armija je uz Srbe i mi ćemo to riješiti po kratkom postupku’.
– ‘Biće rat’?!
– ‘Mi znamo da će biti rat'”, rekao je Brđanin Lazoviću koji prepričava svoj razgovor uoči referenduma.
Lazović ističe kako su ratne projekcije bile jasne, iako oni koji su željeli odbraniti Bosnu i Hercegovinu, nisu u potpunosti bili svjesni te opasnosti.
“Ali, bez obzira na to i uz sav rizik rata koji se desio, država se morala spašavati. Nismo je smjeli ostaviti u jednom podaničkom odnosu prema Beogradu”, tvrdi Miro Lazović.
Dan nezavisnosti je praznik u skladu sa Ustavom BiH
Lazović smatra da Republika Srpska griješi kada tvrdi da 1. mart nije praznik nezavisnosti BiH, već dan početka rata u Bosni i Hercegovini zbog ubistva srpskog svata na Baščaršiji.
“Nije tačno! Ratni okidač je bio u Beogradu u tom konceptu ‘Velike Srbije’. Ovo su samo izgovori. S druge strane, u samom Ustavu Bosne i Hercegovine postoji Zakon o državnim praznicima koji je 1995. godine potpisan. I on i sada važi. Ustav BiH ima u jednom dijelu ‘Kontinuitet propisa’, koji jasno precizira da svi zakoni, sve odluke koji nisu ušli u ovaj Ustav ostaju da važe dok ih Parlamentarna skupština ne usvoji. Tako da i Zakon o državnim praznicima trebalo bi da se obilježava na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Tu nisu u pravu predstavnici vlasti Republike Srpske kada kažu da ne poznaju to, odnosno da to nije ustavno rješenje. Jeste ustavno rješenje i ako se pozivaju na Ustav, a to često rade, onda bi makar morali ćutati, a ne vrijeđati one koji proslavljaju ovaj dan”, kaže Miro Lazović.
Intervju “Jedan” pogledajte na programu BHT1 od 20 sati.