Mirela Kadrić 19-godišnja je Australijanka bosanskih korijena, čiji je rad prije mjesec pobijedio na konkursu za UNHCR-ov poster godine, a tema su bile izbjeglice.
Radi se o rođenoj Kakanjki, koja studira političke, ekonomske i društvene znanosti na univerzitetu u Sydneyu, nije zaboravila maternji jezik, ni svoje porijeklo. Prijavila se na neobičan konkurs, a mašte joj nije nedostajalo.
Naslov ovogodišnjeg takmičenja bio je Samo jedna raseljena porodica je previše. Pozvao je UNHCR mlade ljude širom svijeta da ponude viziju postera, koji će se na različite načine pojavljivati na javnim mjestima i u medijima širom svijeta.
UNHCR je objavio natječaj za zvanični plakat 2013. u vezi sa izbjeglicama kojih je, kako je nedavno saopšteno, svaki sat po jedno više na svijetu. Među stotinama radova stigao je jedan pod nazivom Kada sve izgleda izgubljeno, sa portretom djevojčice preko čijeg lica su riječi o težini života bez doma. Zahvaljujući tehničkim pogodnostima (radiostanica SBS iz Sydneya), predstavićemo ovu nadarenu djevojku. Njena porodica najprije je izbjegla u Hrvatsku, potom u Austriju, da bi se odatle zaputila ka Australiji, gdje je ostala do danas.
– Rodom sam iz Kaknja. Sada živim u Sydneyu, gdje studiram političke znanosti. Želja mi je rad u inostranim poslovima i diplomaciji, da pomažem ljudima…, kaže nam Mirela.
Na pitanje da li je imala priliku posjetiti rodno mjesto, odgovorila je potvrdno, da se ne sjeća tačnog datuma kada je bila u BiH, te kako joj se svidjelo tamo i da će, ako Bog da, doći ponovo u Bosnu, u Kakanj…
Kada je u pitanju pobjednička fotografija, odnosno plakat, Mirela je pojasnila kako je izabrala lice rodice i njen pogled u nesigurnu budućnost.
– Ova fotografija simbolizuje osjećaje gubitka i neizvjesnost koje smo moji roditelji i ja iskusili. Nismo znali šta nas čeka u stranoj zemlji i da li ćemo se uspjeti prilagoditi tamo, istakla je Mirela.
Tekst preko lica djevojčice govori o tome kako se osjećaju izbjeglice, kako su tužne, nemaju gdje da idu, traže sigurnost…
– Mi smo došli 1995. u Australiju. Bilo je teško. Moji roditelji, moja mama i babo, morali su učiti engleski. Kada sam krenula u školu, nisam znala jezik. Teško nam je bilo, prisjetila se.
Za UNHCR-ov konkurs je saznala prošle godine u školi od nastavnice koja joj je predložila da se prijavi. Odlučila je poslati rad i kada su putem e-maila stigli rezultat i čestitka, bila je nemalo iznenađena, ali i presretna.
Boipelo Besele iz Kanbere napisala je na webu regionalne kancelarije UNHCR-a za Australiju, Novi Zeland, Papua Novu Gvineju i Pacifik da pobjednica konkursa za poster godine Mirela Kadrić živi od nade. Mirela joj je rekla da svako zaslužuje šansu da izgradi bolji život, posebno ako je pobjegao iz ratom razorene zemlje ili zbog straha i opasnosti više nije mogao ostati u toj sredini. Pozvala je australske vlasti da pomognu izbjeglicama i pruže im mogućnost da izgrade živote, povrate nadu i dostojanstvo.
Izvor: Oslobođenje