Utorak, 19 siječnja, 2021

Mladi poštar opisao bliski susret s razjarenim veprom: “Ne znam kako sam ostao živ”

Nemojte propustiti

Državljanin Bosne i Hercegovine naoružan do zuba pokušao ući u Hrvatsku: Imao kalašnjikov, pištolj, bombe, municiju, palice…

Nadležni su protiv krijumčara podnili kaznenu prijavu te je do daljnje odluke državnog odvjetništva smješten u pritvor. Policajci i carinici...

Zbog kovid-pasoša Bosni i Hercegovini prijeti izolacija

Kako objašnjava infektolog Drljević, u pandemiji je najmanja jedinica država te se u takvim okolnostima sav proces organizira i...

Oglasili se članovi porodice preminulog načelnika Foče: “Naveli su da je umro od korone, ako bude potrebno tražit ćemo i obdukciju”

Asim Radljeljaš naglašavada je Esed imao upalu pluća i problem sa srcem i bubrezima, usljed čega su nastale zdravstvene...

Žrtve zločina od RS i Srbije će tražiti 25 milijardi dolara odštete

Sulejman Tabaković ističe da je rat vođen s ciljem uništenja BiH i podjele njene imovine i da je došlo...

SRBIJA – “Ne znam kako sam ostao živ, ali znam da ću 17. decembar slaviti kao novi rođendan”, kazao je ovo za Novosti Miloš Marjanović, mladi poštar iz Svrljiga koji je imao bliski susret sa divljim veprom.

Miloš je minulog četvrtka, motorom, svojom uobičajenom rutom, išao da odnese poštu žiteljima sela Izvor, ali ga je u povratku usred bijela dana napala opasna divlja životinja.

On je trenutno na kućnom liječenju, gdje se uz podršku porodice oporavlja od nagnječenja i naprsnuća grudnog koša, kao i od povreda od kljova, prenose Novosti.

Miloš radi već dvije godine po svrljiškim selima i svjestan je izazova koje nosi njegov posao, ali nije ni sanjao da će doživjeti ovako nešto.

– Dok sam išao motorom, ugledao sam krmaču sa mladuncima i instiktivno sam razmišljao da se što prije udaljim da me ne bi napala. Znam da je majčinski zaštitnički instinkt isti kod svakog živog bića. Bilo mi je čudno što je tako blizu puta i ne bježi. Odjednom, osjetio sam udarac sa lijeve strane. Neka sila podiže mene sa motorom. Tek kada sam pao, shvatio sam da po meni skače divlji vepar, koga pored ženke i prasića nisam ni vidio. Bukvalno kao da je htio da me ubije svojom težinom. Vjerujem da je bio težak više od 200 kilograma – priča Miloš.

Ne zna, kaže, zašto je vjepar u jednom trenutku “odustao” od njega i okomio se na motor, koji je gurao dok se nije ugasio, a potom je otišao.

Sam Miloš je želio da što prije ode s tog mjesta jer se bojao da se vepar ne vrati i ne dokrajči ga.

– Srećom, motor je upalio iz prve. Još mi nije jasno zašto me je vepar ostavio na miru. Srećom, nije me ujeo već mi je kljovama poderao nogavicu na luhevoj nozi i povruhedio me, a imam i nagnječenje i naprsnuće grudnog koša. Poslije svega sa teškim povredama uspio sam da dovezem motor. Pregledali su me u Domu zdravlja u Svrljigu i hitno uputili u niški klinički centar. Bio sam cijele noći na posmatranju, ali još ne znam koje povede imam jer zbog otoka nisu mogli da me snimaju. Pretpostavljaju da imam naprsnuće lijevih rebara – ispričao je Miloš.

Zasad se, kaže, dobro osjeća, ali će nastaviti sa pregledima jer ima uput za grudnog hirurga. O njemu trenutno brinu dvogodišnja kćerkica Dea, supruga Marija, majka Snežana i otac Labud.

I Milošev otac Labud odnedavno radi kao poštar. Kaže da je posao terenski i da su svrljiška sela sve napuštenija, ali da se nikada nije dogodilo da divlje životinje napadnu po danu.

– Mogu biti zahvalan samo Bogu što nisam izgubio sina. Ne mogu da opišem kako se sada osjećam, jer mi se po glavi samo mota misao šta je sve moglo da se dogodi – priča Milošev otac.

Više s weba

loading...

Izdvajamo

Nakon strašnog zločina: “Bez nje ništa nema smisla, ubijen je najljepši osmijeh”

"Bisera i ja smo odrasle zajedno, bile smo nerazdvojne. Bila je uvijek uz mene kao starija sestra, spavale smo...

Možda vas zanima i ovo