– Naglasio sam da on ne može da hoda, da se guši i ne može da diše. Zatim mi je rekla – ‘zovite taksi’. U nevjerici sam pitao da li to stvarno misli, i ona je potvrdila.
Porodica Cvijić danima bezuspješno traži odgovor Službe hitne pomoći u Banjoj Luci o tome ko je donio odluku da se ne izađe na intervenciju kada je član njihove porodice Srđan Cvijić (31) u noći sa 28. na 29. septembra dobio težak napad.
Srđanov brat Nemanja Cvijić je kobne noći od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći, a kada joj je objasnio da se on guši, da ne može da diše niti hoda, predložila im je da “zovnu taksi”.
Srđan je preminuo iste noći na Urgentnom odjeljenju UKC RS u Banjoj Luci, a uzrok smrti nije do kraja utvrđen.
„Hitnu pomoć sam pozvao tačno 29 minuta poslije ponoći, 28. na 29. septembra“, započeo je priču za Mondo, Nemanja Cvijić.
Objasnio je da mu se prvo javio muškarac kojem je dao osnovne informacije.
„Sa bratom sam živio kao podstanar u naselju Paprikovac, a Urgentna i Služba hitne pomoći su prilično blizu. Objasnio sam mu da mi se brat guši, da vjerovatno ima jako težak napad astme i ostalo. Odgovorio je da nije siguran da li je to za intervenciju, te da mora provjeriti sa dispečerkom. Stavio je slušalicu sa strane i čuo sam žensku osobu kako priča na drugoj liniji, a kada je završila taj razgovor, prokomentarisala je ‘zar ti ovo nisi regulisao’, vjerovatno misleći na moj poziv“, kazao je Nemanja.
Kada mu se javila, sve je ponovio, a ona mu je, navodi Cvijić, odgovorila da je vjerovatno u pitanju alergijski bronhitis i da bi trebali doći.
„Objasnio sam da mi treba vozilo da bih ga dovezao, jer nemam auto i nisam vozač, pa mi je predložila da ‘prošetamo’. Naglasio sam da on ne može da hoda, da se guši i ne može da diše. Zatim mi je rekla – ‘zovite taksi’. U nevjerici sam pitao da li to stvarno misli, i ona je potvrdila. Shvatio sam da nema svrhe da se još narednih nekoliko minuta raspravljamo i da gubim dragocjeno vrijeme“, ispričao je.
Nemanja je nakon toga odmah pozvao taksi, te probudio i stanodavca, a bratu je bilo sve gore.
„Već je gubio svijest, pao je. Pokušao sam mu izvaditi jezik, ali već je bio zgrčen. Pokušao sam mu dati umjetno disanje i masažu srca. U tom je stigao taksista i zajedno smo ga uspjeli ubaciti u vozilo. Ovom prilikom moram da se zahvalim službi ‘Eurotaksi’. Odmah su reagovali, vozač je išao brzo, sa četiri upaljena žmigavca, a pred Hitnom pomoći je odmah svirao da što prije intervenišu. Ono što sam zapazio kada smo stigli na parking pred SHP, da su bila parkirana tri ili četiri slobodna vozila“, naveo je Nemanja.