Petak, 25 lipnja, 2021

Mlatio me i prijetio: “Ne isprosiš li dosta, raskomadat ću te i baciti u Savu!”

Nemojte propustiti

Foto: Jutarnji.hr
Foto: Jutarnji.hr

Hrvatska – Punih osam godina ‘posjedovao’ je roba. Prisiljavao ga na prošnju po Zagrebu. Nisu ga zanimale vremenske prilike, zanimao ga je samo novac. Lako zarađene kune na tuđoj grbači – 1,018.500 kuna! Moderni robovlasnik je Stjepan Jakovljev (50), nezaposleni ugostitelj iz Sv. Ivana Zeline, razvedeni otac djeteta, osoba bez prebivališta i bez OIB-a. Trenutno je u pritvoru pod optužbom da je uz kišu batina i stravičnih prijetnji smrću zarobio znanca i počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Njegov marljivi višegodišnji rob stariji je od njega 17 godina, piše Jutarnji.hr

U gradu ga znaju kao Drageca, iako se zove Mihael D. M. I nitko nije znao da je žrtva trgovine ljudima, osim Jakovljevih znanaca kojima se i sam Dragec znao požaliti. Ipak, nitko ni prstom nije mrdnuo jer je Jakovljev, kažu oni koji ga poznaju, strah i trepet za okolinu. Njihovo poznanstvo traje 11 godina, no posljednjih osam niže se problem za problemom.

– Ma šta vam je? Ništa nije točno! Shvatite, meni je sve to namješteno. Pa Dragec je mogao otići kad god je htio. Mogao me i prijaviti policiji ako je smatrao da mu nešto radim. Zamislite, ja sam jedno vrijeme čak bio i u zatvoru, šest mjeseci, pa recite vi meni kako sam ga ja onda mogao tjerati da prosi – uzrujano se branio od optužbi Stjepan Jakovljev, osoba s bogatim policijskim dosjeom. Nedavno je nepravomoćno osuđen na deset mjeseci zbog prijetnji, a od 1999. do 2011. pravomoćno je osuđivan ukupno devet puta za različita djela – od krivotvorenja isprava preko davanja mita do izazivanja prometne nesreće.

Bio je august 2005. Lažno prijateljstvo kod Jakovljeva je izašlo na vidjelo. Dragecu se okrenuo svijet. – Susreo me na cesti. Prošao je autom pokraj mene. Zastao, povukao me i ugurao na sjedalo. Odvezao me u šumu kod Britanca. Luđački me išamarao. Boljelo me. Bila je strašna sparina. Bio sam totalno pod šokom – prisjetio se Mihael D. M.,koji je, kad je za slučaj doznala policija, dobio još jedan nadimak – hrvatski Oliver Twist.

– Slušaj me dobro što ću ti reći! Prosit ćeš za mene po raskrižjima, pred crkvama i većim trgovinama! Sve što isprosiš ide meni, jel’ ti jasno?! Sad ćemo napraviti prvi pokus da vidim jesi li shvatio. Evo, na ovom ćeš raskrižju biti. Idi od auta do auta ispružene ruke i žicaj. Dobit ćeš za jelo i cigarete i sve za higijenu, ali kad za to dođe vrijeme – bio je prvi radni zadatak koji je zapovjedio Jakovljev i početak agonije bez kraja za tada 60-godišnjeg Drageca. U samo dva sata tog startnog dana zaradio je 300 kuna. Iako solidna zarada, Jakovljevu je svaka iduća, koja je bila i veća, bila premala. Vremešnom robu bilo je određeno radno vrijeme. U komadu je znao prositi između 6 i 12 sati. Jakovljev ga je razvažao na različite lokacije. Glumio je njegova taksista, vrebao ga iza nekog ugla, grmlja, parkirališta… Dragec je znao da je pod budnim okom. A u glavi si je neprekidno vrtio film koji mu je Jakovljev projecirao iz dana u dan.

– Raskomadat ću te! Staviti u vreću zajedno s gumom i baciti u Savu! Nitko te neće pronaći. Ti si stari konj! Nećeš ti meni bježati nigdje! – bio je svakodnevno repertoar koji je, prema Dragecovim tvrdnjama, bio prisiljen slušati. Strah je u njemu bio sve veći. Bio je svjestan Jakovljeve agresije i nagle naravi. Njegovo će lice zauvijek pamtiti iživljavanje. Ostao mu je vidljiv ožiljak na donjoj usnici kad mu ju je razbio šakom. U pojedinim trenucima bijesa i vike Dragecu bi čak pred svjedocima i mjehur popustio.

– Skamenjeno je slušao Štefov izljev sile. Upiškio se od muke – pričaju ljudi koji, osim riječi utjehe i upute da ga prijavi policiji, nisu poduzeli ništa. Znali su jedino da je Dragec nekoliko puta bježao. Ipak, Jakovljev ga je uvijek uspijevao pronaći na ulici, u prenoćištu ili kod prijatelja i poznanika u stanu, pretući ga ko vola i podsjetiti na najgori način da se od njega ne bježi. Kako bi ga imao potpuno pod kontrolom, Drageca je uzeo i za cimera. Unajmljivao je stanove, a stanarinu i režije plaćali su od Dragecove zarade koja je dnevno, prosječno, iznosila i 700-tinjak kuna. Jakovljev si je od tog novca čak kupio i auto. Lagodan robovlasnički odnos trajao je do lanjskog rujna, kada je Dragecu prekipjelo. Ugledavši policajce koji su na ulicama hvatali prosjake, skupio je snage i otvorio im dušu. – Znam, više ste me puta privodili zbog prošnje na Prekršajni sud. Zbog toga sam bio kažnjavan. Oduzimali ste mi sav novac. Ali, gospodo policajci, imam vam još nešto reći. Stjepan Jakovljev me prisiljava da prosim.

Jako ga se bojim i vjerovao sam u sve njegove prijetnje smrću koje bi najvjerojatnije i bio u stanju ostvariti da ga nisam slušao. Kad god sam pobjegao, uspijevao me naći. Zaključavao me po stanovima u kojima smo bili podstanari. Molim vas, pomozite mi – rečenice su koje su istražitelje doslovce ostavile bez daha dok su pred sobom s nevjericom upijali svaku riječ preplašenog, izmorenog i netom privedenog prosjaka.

Da Štefu nikako nije mogao pobjeći potvrđuje i svjedočenje zajedničkog prijatelja Davora R. koji je svoja vrata stana 2010. otvorio Dragecu i pružio mu utočište. – Pa taj čovjek je nasilan. I mene je u siječnju prošle godine napao na Savskom mostu dok sam čekao autobus. Udario me šakom u usnicu i upitao me zašto pratim Drageca koji je u to vrijeme bio na svom radnom mjestu i prosio s ispruženom rukom – pojasnio je Davor istražiteljima.

Ni tom prilikom Dragec nije potražio pomoć policije, ali je ubrzo završio u bolnici. Kada su ga otpustili, Štef ga je dočekao i nastavio po starom. – Ajde, upadaj u auto! Znaš da moraš sa mnom – prostrijelio je Štef žrtvu pogledom vampira, a Dragec se stoti put skamenio. Lanjskog rujna konačno je skupio snage. I priskrbio si, konačno, slobodu. Ne zna se gdje je potrošen sav isprošeni novac. Štef je vlasnik kuće u općini Novi Marof, a na istoj lokaciji posjeduje dva vinograda i nešto zemlje. No, tužiteljstvo predlaže da se, nakon pravomoćne presude, od Jakovljeva oduzme najmanje 1,018.500 kuna zarađenih na ulici.

Sve ove godine kao zalivena šutjela je i bivša Stjepanova djevojka Ljiljana K. koja je Drageca upoznala u jednom lokalu kad ga je Štef doveo na kavu. – Je, Dragec je prosio za Štefa. Jednom, kad mu je pobjegao, rekao mi je da će ga naći i izmlatiti, kao i do sada. I da ga zato zaključava u stanu. Da ne bježi. Svojedobno su njih dvojica stanovala kod tadašnje nevjenčane Stjepanove supruge koja im je dolazila čistiti stan. Kad sam bila kod njih doma, vidjela sam hrpu kovanica. Štef ih je prebirao, prebrojavao i nosio u Finu da ih zamijeni za krupnu lovu. Čak mu je rekao preda mnom: ‘Dobro pazi da opet ne završiš u Savi’. Strah koji mu je uspio usaditi i zbog kojeg ga se nije usudio prijaviti policiji samo je dodatno ohrabrio Štefa jer je izbjegavao zatvor – ispričala je bivša ljubav optuženog Jakovljeva. Slično svjedočanstvo ponovila je i jedna ugostiteljica iz Zagreba, Verica B., u čiji su lokal njih dvojica zalazila. – Nasred mog lokala Štef je ošamario Drageca i rekao mu: ‘Jesi zaboravio kak si plivao u Savi kad sam te bacio? Ovaj put te nitko neće naći. Isplivat ćeš negdje dolje’. Dok je prosio, čekao ga je ili u autu ili u nekoj birtiji. Osim nagle naravi, Štef je jako grub i bezobrazan – rekla je zagrebačka ugostiteljica.

(Bh-index, Jutarnji.hr)

Više s weba

loading...

Izdvajamo

Iz Njemačke stigla jasna poruka Miloradu Dodiku i retrogradnim snagama u BiH: Secesija RS-a produbljuje krizu, od promjena granica nema ništa

Zastupnici su naveli da i danas u BiH vladaju podjele, te da etničke skupine "rade" jedne protiv drugih. Predstavnici vladajuće...

Možda vas zanima i ovo