Četvrti dan NAFF-a održana je promocija knjige „Filmska lutka: estetika, žanrovske konvencije i hibridiziranje u modelskoj animaciji” autora Midhata Ajanovića Ajana. Autor pokazuje na čemu se temelji animirana lutka kao žanr, ali se poziva i na radove mnogih autora lutkarskog filma. Knjiga je zaintrigirala učesnike Festivala koji su pomno pratili Ajanovo izlaganje, obzirom da se posebno bavi pripovijedanjem u lutka-filmu, tjelesnom arhitekturom modela i predočavanjem iluzijskog prostora.
Osim master class predavanja, promocije knjige i popratnih aktivnosti tokom Festivala, svaku noć u 21h na terasi hotela Sunce prikazuju se filmovi iz takmičarskog programa. Sinoć je prikazno 13 animiranih filmova koje potpisuju autori iz cijelog svijeta. Na oduševljenje mnogih u takmičarskom dijelu našao se i jedan bosanskohercegovački, pod nazivom „The Golden Apple“. Autorica filma je poznata bh glumica Tatjana Šojić, a animaciju potpisuje Alan Savić. Film ima zanimljivu tematiku i govori o jednom caru koji je pred svojima dvorima imao zlatnu jabuku – ispod koje je sjedio svaki dan i čekao da vidi, da li će jabuka roditi još zlatnih jabuka. Jabuka je ubrzo obeharala i izrodila nove zlatne jabuke, koje su ubrzo počele opadati. Ovo je prvi Festival na kojem se prikazuje film, kazao je Savić.
„To je ustvari bosanska izvorna bajka. Nekako smo došli do knjige bosanskih bajki koja je štampana davno, a mnogo ljudi ni ne zna da ta knjiga uopšte postoji. Uzeli smo cijeli tekst, koji je Tatjana ispripovjedala a ja sam po njemu napravio animatiku i snimili smo film. Mi smo ovaj film doslovno snimili na kuhinjskom stolu u mom studiju“, objašnjava Savić za kojeg je, kako kaže, dobar film onaj koji može zabaviti publiku.
Aćimović: Sramota je da Hrvatska ne podržava NAFF
Ove godine jedan od članova stručnog žirija je Dejan Aćimović, hrvatski filmski redatelj i glumac, višestruko nagrađivan na hrvatskim i svjetskim filmskim festivalima – čovjek za kojeg su posebno pisane uloge. Zadatak žirija, kaže nije nimalo lagan.
„Mislim da je žiri na ovogodišnjem NAFF-u izuzetno ozbiljan i odgovoran. Probat ćemo nagraditi filmove koji su po svima najbolji. Sramota je da jedno ovako ozbiljno filmsko događanje Hrvatska ne podržava. Prošao sam u svojoj karijeri jako puno ozbiljnih filmskih festivala i ovo je jedan od najboljih. Filmovi su jako kvalitetni i zanimljivi i siguran sam da selekcionoj komisiji nije bilo lako napraviti ovaj izbor“, kazao je Aćimović.
Aćimović je glumio u velikom broju pozorišnih predstava, filmova i TV serija. Režirao je do sada tri igrana filma i tri dokumentarna filma,2008 godine Europska filmska akademmija je „Moram spavat anđele“ izabrala među 40 najboljih europskih filmova a 2012. godine bio je hrvatski predstavnik za Oskara sa dugometražnim dokumentarnim filmom „Kralj“. „Bio bih neskroman i lagao bih kad bih rekao da mi to ne znači jer svako priznanje koje dobiješ od struke ti znači. To je priznanje za nešto što si radio. Što se tiče filmskih festivala u regiji mislim da su izgubili onaj osnovni cilj svog postojanja. Neke druge stvari koje nisu vezane za umjetnost su im postali prioriteti a ne film zbog kojeg bi oni trebali postojati. Pulski filmski festival je „promašio ceo fudbal“ kako bi to slikovito rekli Srbi, u Sarajevu je najbitnije koja je svjetska zvijezda došla i prošetala crvenin tepihom i Baščaršijom, i sretan si ako si napravio selfie a ne da si pogledao neki dobar film. Motovun je promijenio svoju koncepciju i nema više one mladosti koja je kampirala u podnožju grada i gutala filmove. Festivali postoje zbog neke vještačke senzacije a ne zbog filma, i to publika osjeti i nema je više u onoj mjeri kao nekada“, objašnjava Aćimović.
Kritike filmskih stručnjaka ne čita, jer kako kaže, one ga uopće ne zanimaju – obzirom da se film pravi radi publike a ne radi ljudi – koji nešto kritiziraju kako bi zadovoljili svoj ego.
U kratkom razgovoru za kraj se osvrnuo i na zanimljivu ulogu policajca Ante, koja je pisana samo za njega u filmu „Ustav RH“.
„Taj film je jako potreban danas mladim ljudima da ga vide jer je po svom značenju edukacijski i važan jer govori o stvarima koje ne želimo da prihvatimo i razumijemo i od kojih bježimo. Govori o različitostima, a danas svi bježimo od različitosti. Na ovim našim prostorima je veliki problem kad je neko homoseksualac, u Hrvatskoj je problem kad je neko Srbin, u Sloveniji kad je neko Bosanac, na istočnoj obali Neretve jesi li Hrvat, na zapadnoj jesi li Musliman. Zapravo kod nas je problem sve što je drugačije a ako se malo koncentriramo i razmislimo o svom okruženju shvatit ćemo i da su ti ljudi kojima smo okruženi i sve to što se događa s njima itekako normalno“, zaključuje ovaj svestrani glumac.