[wonderplugin_gallery id=”344″]
U svijetu postoji nekoliko vrsta zmija koje slove za najopasnije zmije, te zmije koje zbog svog ubitačnog otrova predstavljaju istinsku prirodnu opasnost kako po ljude, tako i po ostale mnogo veće životinje. Ovo je lista opakih gmazova koji predstavljaju najsurovije svjetske prirodne ubice:
Koralna zmija (Micrusus Serpens) je zmija iz porodice kobri Mambi, te je zmija koja ima izuzetno moćan otrov. Svijetle trake na tijelu služe kao upozorenje potencijalnim predatorima da su ove zmije itekako opasne. Njihov otrov će usmrtiti većinu malih životinja, a jedan od deset ljudi, koji ne primi protuotrov, podlegne zbog ujeda ove opake zmije. Koralne zmije provode mnogo vremena pod zemljom. Njihovo tanko, cilindrično tijelo pokriveno glatkim ljuskama idealno je za ovakav način života, a zaobljenu glavu koriste za probijanje kroz zemlju. Međutim, ove zmije ulaze i u podzemne odaje drugih životinja u potrazi za drugim zmijama i gušterima, koji su njihov glavni izvor hrane. Tokom dana rijetko izlaze na površinu, međutim tokom noći odlaze u lov. Ovo su jedine otrovnice u Americi koje ne rađaju žive zmije. Koralne zmije rasprostiru se na tlu Sjeverne Amerike, a njihov jaki otrov bukvalno parališe mišiće respiratornog trakta, te ta paraliza može potrajati i satima. Ukoliko se pacijentu, kojeg je ujela ova zmija, ne ubrizga protuotrov, može doći i do fatalnog završetka.
Australska smeđa zmija (Pseudonaja Textilis) živi po čitavoj Australiji. Iako je količina otrova koji se izluči pri ugrizu vrlo mala, otrov je vrlo toksičan i izaziva jake poremećaje poput grušanja krvi, blokira rad živčanog sistema, te ostećuje bubrege. Ova zmija usmrti više ljudi u Australiji nego sve ostale zajedno. Srodnici smeđe zmije su Gvadir (Pseudonaja Nuchalis) i Dugit (Pseudonaja Affinis). I njihov otrov djeluje na isti način, ali im je područje rasprostranjenosti manje od smeđe zmije, pa ljudi rijetko dolaze sa njima u kontakt.
Malajski krait (Bungarus Candidus) je po danju potpuno bezopasan. Uzme li se u ruku, on tada i ne pokušava ugristi nego sakriva glavu ispod savijenog tijela. Međutim, po noći je to sasvim druga zmija. Vrlo je agresivan i odmah se brani ugrizom. Slično se ponašaju i neke druge vrste kraitova. Veliki broj ljudi u Južnoj Aziji strada od kraitova na spavanju. U tim krajevima, ljudi na selu najčešće spavaju na podu otvorenih vrata i prozora. Po noći su kraitovi vrlo aktivni i često uđu u kuće u potrazi za miševima, te prilaze ljudima koji spavaju. Pošto se ljudi u snu nesvjesno okreću, često znaju prignječiti zmiju koja reagira ugrizom. Sherman Minton Jr., u svojoj knjizi „Otrovni reptili“ navodi slučaj koji je opisao holandski doktor Kopstein 1932. godine: „Otac i sin zajedno su spavali u kolibi. Odjednom je mladić osjetio kako mu preko ruke gmiže zmija. Brzo je povukao ruku i odbacio zmiju od sebe pri čemu ga je ona ugrizla u jagodicu prsta. Zmija je pala pola metra dalje na njegovog oca kojeg je ugrizla u nogu. Oba su čovjeka kasnije umrla. Ispostavilo se da je to bio krait“. Kao što smo rekli, ove zmije žive u jugoistočnom dijelu Azije.
Tigrasta zmija (Notechis Serpens) je još jedna zmija koja sije strah u Australiji i koja, kao i Smeđa zmija, ne voli da bude u blizini ljudi. Upravo ta činjenica čini je još više smrtonosnom. Tigar zmije uglavnom žive u žbunju daleko od ljudi, u zabitima Australije, pustinjama, pa ukoliko vas ova zmije ujede trebat će vam nekoliko sati do prve bolnice, što može biti fatalno. Ova zmija se najčešće pojavljuje na Tasmaniji, a u Australiji je, iako je velika otrovnica, zaštićena, te ukoliko je ubijete možete dobiti kaznu i do 7.500 dolara.
Kljunasta morska zmija (Enhydrina schistosa) je najotrovnija morska zmija koja se rasprostire u Indo-pacifičkoj zoni. Gotovo 50% ujeda ovih opasnih životinja završi fatalno za ljude. Ove zmije najčešće možemo vidjeti na obalama i u morima koji su najbliža Indiji, a postoji čak 20 rasprostranjenih vrsta ove opake zmije. Spomenuta zmija se hrani ribama, a aktivna je tokom dana i noći. Od svih ujeda morskih zmija koji su završili fatalno, čak 90% ujeda ove morske zmije donijela je smrt ljudima.
Pilasto ljuskasta zmija (Echis Carinatus) je zmija koja se rasprostire na području sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, Indije, Pakistana i Šri Lanke. Ono što katakteriše ovu zmiju je zvuk kojim upozorava svoje neprijatelje da joj se ne približavaju, a okarakterisana je kao otrovni ubica i jedna od najotrovnijih zmija svijeta. Ova zmija ima širok spektar ishrane, tako da se hrani paucima, mravima, škorpijama, žabama, pticama, pa čak i ostalim zmijama. U zavisnosti gdje žive tako se kreće i opasnost njenog otrova.
Boomslang (Dispholidus typus) je duga zelena zmija iz porodice guževa. Ova zmija može da naraste i do 180 cm, a njena boja je obično zelena sa crnim ili plavim prugama, iako postoje i smeđe vrste ovih zmija. Subsaharska Afrika je prebivalište ovih opakih zmija. Otrov Boomslanga je užasno opasan po ljude, tako da njen otvor vrlo lako ubija čovjeka. Prilikom ujeda dolazi do paralize mišića i oštećenja mozga. Nekada se zna desiti da ova vrsta zmija, prilikom ujeda, ne ispusti otrov, što žrtvu prevari, te se zdravstveno stanje čovjeka kojeg je ujeo Boomslang poslije pogorša.
Zmija smrti (Acanthophis laevis) je s razlogom jedna od najopasnijih i najotrovnijih zmija svijeta. Ova zmija živi na području Australije i Nove Gvineje. Nju karakteriše kratko, ali izuzetno robusno tijelo, te je prepoznatljiva po tome što svoju žrtvu obavije svojim snažnim tijelom. Prema podacima naučnika, čak 50% ljudi umre uslijed ujeda ove zmije ukoliko ne uzme protuotrov. Otrov ove zmije najviše napada nervni sistem žrtve.
Crna mamba (Dendroaspis polylepis) je najduža zmija otrovnica u Africi, kao i najbrža šumska zmija na svijetu. Prije nego što se pojavio protuotrov, stopa smrtnosti od ugriza Crne Mambe bila je 100%, a čak i danas, bez brze i snažne terapije protuotrovom, ugriz Crne mambe je gotovo uvijek smrtonosan. U poređenju sa ostalim zmijama, njen otrov djeluje najbrže. Iako su dosta stidne kada dođu u kontakt s ljudima, ako osjete da su ugrožene zauzet će borbeni stav, podići će tijelo uspravno i zatim neprestalno napadati sve dok žrtva ne pobjegne ili ne podlegne.
Kopneni taipan – Najopasnija zmija među carstvom opakih otrovnica je Oxyuranus Microlepidotus. Kopneni taipan je, prema procjenama naučnika, najotrovnija zmija na Planetu. Živi u pustinjskim krajevima u unutrašnjosti Australije, u južnim dijelovima Australije i zapadnom Queenslandu, te pripada porodici Elapidae ili otrovnih guževa (guje). Kopneni taipan slovi kao najopasnija i najtrovnija kopnena zmija na Zemlji. Nakon napada nikada ne odustaje, nego uvijek napada iznova, tako da je zabilježeno, da je u jednom napadu žrtva bila ugrižena i do osam puta. Jedna kap otrova može ubiti nekoliko hiljada miševa. Njezin otrov djeluje na živčani sistem, izaziva paralizu, poremećaje u grušanju krvi i oštećuje mišićna vlakna. Hrani se pretežno malim glodarima, pa se zna naći i u blizini ljudi gdje ima miševa i štakora, što može dovesti do kobnih posljedica.
Zmije godišnje ubiju 20.000 osoba. Više od 400.000 osoba otruje se zmijskim otrovom u svijetu svake godine, dok oko 20.000 ljudi umre od posljedica trovanja, pretežno u najsiromašnijim zemljama svijeta. Otrov koji Kopneni taipan, najotrovnija zmija, izbaci tokom jednog ujeda može usmrtiti čak 100 ljudi. Najviše zmijskih ujeda sa smrtnim ishodom ima u južnoj i jugoistočnoj Aziji i u Africi, južno od Sahare.
Svakako, mnogo manje opasne nego gore nabrojane su zmije koje žive na prostoru BiH. Upoznat ćemo vas i sa najotrovnijim i najopasnijim zmijama koje žive u našoj zemlji.
Poskok (Vipera ammodytes) je ujedno i najveća evropska otrovnica. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim rogom na vrhu nosa. Poskok se sreće gotovo u svim krajevima BiH. Hrani se sljepićima, miševima, gušterima, pticama i drugim zmijama. Prvi simptomi trovanja su bol i oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja dvije do tri minute nakon ugriza i brzo se širi, te je potrebna hitna intervencija doktora.
Šarka (Vipera berus) se nalazi u cijeloj Evropi. Duga je oko 70 cm, te također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Ugriz izaziva bol, oticanje i razaranje okolnog tkiva, a u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje. Glavna hrana šarke su mali sisari. Ona jede i guštere, vodozemce, mlade ptice, a plijen guta odjednom i pije dosta vode. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. Kod nas se javlja više podvrsta šarke:
Obična šarka (Vipera berus berus), slična je poskoku, ali je manja i šarenija i nema roščić. Crna šarka (Vipera berus prester), je potpuno crna zmija. Naseljava planinska područja, ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman. Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis), je žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprečnih pruga. Naseljava planinske rudine i čest je na Bjelašnici. Planinska šarka (Vipera ursinii macrops), je najmanja evropska otrovnica. Prosječna dužina joj je 45 cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500 m/nv u južnim područjima BiH.
Iako je BiH veoma bogata zmijama, statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza. To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti. Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedenjem na travi, a da nisu prije toga provjerili ima li zmija u njoj. Dovoljno je samo običnim prutom udariti po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret. Vikanje neće pomoći jer su zmije potpuno gluhe životinje i osjete jedino podrhtavanje tla i vibracije. Ako se, ipak, desi da zmija nekoga ugrize treba mu ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju ujedenog mjesta, isisavanju otrova i hitnom transportu do doktora. Otrov naših zmija je hemotoksičan (krvni otrov) i smrt ne nastupa trenutno već za nekoliko sati. Ovdje treba napomenuti da ne mora nužno doći do trovanja, jer zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja.