Advokat iz Banjaluke Miljkan Pucar objašnjava da javno odricanje nema pravnu težinu, već isključivo moralnu.
Odreći ću te se preko novina, rečenica je koju su mnogi u naletu bijesa izgovorili glasno prijeteći djeci, supružniku ili nekom bliskim rođaku, ali samo rijetki to su sproveli u djelo, poput jedne Banjalučanke koja je upravo na taj način izabrala da kazni i javno otpiše kćerku i zeta.
Udavnim vremenima, kada su čast i ugled imali veliki značaj, odricanje bližnjih preko novina bila je učestala pojava, ali u 21. vijeku takvi radikalni potezi ipak su rijetkost.
Međutim, na stranicama jednih dnevnih novina iz Republike Srpske juče je osvanuo oglas u kojem se jedna Banjalučanka odrekla kćerke i zeta ne navodeći razloge tog čina.
Sociolog Ivan Šijaković kaže da gestovi poput tog imaju dugu tradiciju te da proizlaze iz visokog stepena nezadovoljstva, srdžbe, ljutnje i ozlojađenosti.
– Riječ o simboličnom gestu, prijetnji roditelja prema neposlušnoj djeci i to sa naglaskom na odricanje u novinama koja je u ranijem periodu bila način da se dopre do širokih narodnih masa. Prenosi se usmeno sa generacije na generaciju i više je fiktivna nego stvarna – priča on.
Šijaković dodaje da se prije pola vijeka ovom činu pribjegavalo radi zaštite časti, javnog morala i ugleda, dok je to sada najčešće posljedica narušenih međuljudskih odnosa.
– To je najteža odluka koju jedan roditelja može donijeti i veliki udarac za dijete, jer svako u okruženju može upirati prstom u njega i reći ovo je onaj kog se majka odrekla – govori Šijaković.
Da je odbačenost od roditelja za dijete, bez obzira na uzrast, veliki udarac tvrdi i psiholog Aleksandar Milić.
– Čin odricanja za djecu može biti najviši stepen traumatizacije, odnosno narušene emocionalne povezanosti i visok nivo duševne patnje. Praksa je pokazala da su djeca koje se odreknu roditelji više traumatizovana od onih kojima otac i majka umru. Ukoliko su djeca mala odbačenost će unijeti smetnje u zdravom odrastanju, a kada su u pitanju odrasle osobe, trauma može čak biti i izraženija, jer su odrasli svjesniji tog čina – objašnjava Milić, piše Glas Srpske.
On ističe da se u praksi na slične poteze roditelji odlučuju kada je dijete narkoman, kockar, neradnik ili kada otac ili majka boluju od poremećaja ličnosti.
– To rade roditelji vođeni floskulom: “Dajte mi dobro dijete pa ću biti dobar roditelj”, ali otac i majka moraju shvatiti da je ponašanje djeteta posljedica njihovog djelovanja, jer roditelji su ti koji vaspitavaju i podižu svoju djecu i dužni su da im pomognu, bez obzira na probleme i teškoće koje izazovu – navodi Milić.
Sličan slučaj desio se i prije pet godina kada se jedan Laktašanin putem oglasa odrekao bratanice navodeći da je ne priznaje za rodbinu, ali o detaljima o svog čina nije želio javno govoriti.
Bez pravne težine
Advokat iz Banjaluke Miljkan Pucar objašnjava da javno odricanje nema pravnu težinu, već isključivo moralnu.
– Da bi taj čin proizveo neke pravne posljedice potrebno je sačiniti pravni akt, testament o prenosu imovine ili neki drugi ugovor kojim bi bilo navedeno iz kojih razloga se stranka odriče djeteta i osporava mu nasljedstvo. U drugim situacijama, izuzev nasljeđivanja, odricanje ništa ne znači – pojašnjava Pucar i dodaje da se isključivo na osnovu oglasa u novinama ne može osporavati nasljedstvo osobi koje se srodnik odrekao.