Više od 160 hiljada vojnika, oko pet hiljada tenkova, 130 aviona i deseci vojnih brodova izvode vježbe na ruskom Dalekom istoku, uz granicu s Kinom, te na Sahalinu. Predstavnici Moskve kažu da su obavijestili Peking i Tokio o održavanju, kako ističu, redovitih vojnih vježbi uzduž 4,300 kilometara granice.
Koja je pozadina vježbi, koliko one koštaju, zašto je predsjedniku Vladimiru Putinu bitno da se upravo sada održavaju vojni manevri koji u sličnom obimu nisu održani od raspada Sovjetskog Saveza.
Ruska državna televizija prati zbivanja na manevrima koji su počeli prošloga petka i potrajati će do kraja ove sedmice. Tako je ruska javnost mogla vidjeti predsjednika Vladimira Putina kako promatra iskrcavanje jedinica morem i zrakom na Kurilske otoke, koje je na završetku Drugog svjetskog rata okupirala Crvena armija i zbog čega Rusija i Japan ni do danas nisu potpisali mirovni sporazum.
Andrej Šari, urednik u ruskom servisu RSE kaže da se po mišljenju vojnih analitičara u Rusiji ove vježbe održavaju s jasnim ciljem – to je obnova vojne sile za kakvu se nekada smatrao SSSR.
“Cilj broj jedan je pokazati svima u svijetu da je Rusija vojna velesila. Ovakve vježbe se nisu organizirale zadnjih dvadesetak godina, i nije bilo uobičajeno da se organiziraju iznenada, i da o tome niko nema saznanja. Naravno, ma koliko se tako nešto krilo, vojnici su znali da se sprema neka vježba, jer čim bi se pojavio neki visoko rangirani oficir – vježba bi krenula”, kaže Šari.
“U novoj Rusiji ova praksa je bila ukinuta iz financijskih razloga, smanjen je bio broj vojnika i budžetska sredstva za vojsku”, ističe Šari i dodaje da je “sada Putinu važno da pokaže da Rusija može, kao i u zlatno doba Sovjetskog Saveza, organizirati nešto briljantno. Njega ne zanima to što vojnik odlazi na teritorij koji je zapravo okupiran, kao što je slučaj s Kurilskim otocima, ali mu je bitno da se pokaže da Rusija može odgovoriti na bilo kakav napad s druge strane”.
Niko ne zna tko je protivnik. Pekingu i Tokiju je, istina, objašnjeno da se radi o klasičnim vojnim manevrima koji nisu upereni ni protiv koga.
Rusija, podsjetimo, opskrbljuje Kinu sofisticiranim oružjem, znaju imati i zajedničke vojne vježbe, kakve su bile pomorske u Japanskom moru početkom mjeseca. No, usprkos jakim ekonomskim vezama i vojnoj suradnji, mnogi u Rusiji nisu najsretniji zbog snaženja istočnog susjeda.
Neki upozoravaju da bi zbog slabog nataliteta u Rusiji, ali i zbog relativne nespremnosti ruskih konvencionalnih snaga, Kina jednoga dana mogla posegnuti za dijelom ruskog teritorija.
Dvije zemlje imaju granične sporove već stoljećima, a godine 1960. komunistička Kina i Sovjetski Savez su se sukobili, da bi 2004. potpisali novi granični ugovor, kojim se Moskva odrekla kontrole nad nekoliko otočića na rijeci Amur.
Manevri koji su u toku, trebaju pokazati mobilnost i borbenu spremnost vojske, kao nekada u SSSR-u, no brojke su ovaj put veće, kako po broju vojnika, tako i teritoriju koji je obuhvaćen. Radi se o više vremenskih zona, a neke jedinice su premještene tisućama kilometara od svoje baze. Pojedini vojnici su prevoženi do Sahalina, uz pratnju borbenih brodova i borbenih aviona.
Iako nije poznato koliko je Rusija izdvojila sredstva za ove vježbe, kolega Šari naglašava da to pitanje Putinu, trenutno, nije bitno.
“Sada su drugačiji prioriteti. Rusija je bogata zemlja, još uvijek ima dovoljno novaca od nafte i plina, i kada takva država postavi političke i ideološke kriterije svoga razvoja, novac nije u pitanju. Uz to, kako televizijske kamere prate 24 sata vježbu, to je i sjajna prilika za Putina da bude što češće u javnosti. On je svuda, generali stoje mirno pred njim, raportiraju mu, on se rukuje, objašnjava, pojašnjava… I to daje sliku da on može sve. On je takav muškarac i vojnik pred kojim ne postoje granice”, pojašnjava Šari.
“Za Kremlj su takve snimke, kao i osjećaj moći, mnogo bitnije od reportaža o onima koji mjesečno primaju 100, 200 dolara i jedva preživljavaju”, smatra on.
Ruska vlada otkrila je nedavno ambiciju da modernizira svoju vojsku i najavila da će do 2020, na novo naoružanje utrošiti više od 615 milijardi dolara.
(Slobodnaevropa.org)