Subota, 15 svibnja, 2021

Nakon 21 godine nadničenja spava u kolibici koju su mu poklonile komšije

Nemojte propustiti

S kesom u ruci, Huso Borić iz bratunačkog sela Suljići, krenuo je u januaru 1992. godine “trbuhom za kruhom” da traži posao u Srbiji, a s kesom se i vratio – prije desetak dana?!

huso-boricHuso je pošao prije zadnjeg rata da kao sezonski radnik ostane nekoliko mjeseci, a zadržao se više od 21 godine.

Nije imao nikakav kontakt sa familijom i komšijama. Ne nalazi se na spiskovima nestalih u ratu, jer je otišao prije izbijanja sukoba u BiH, a nije ga niko ni tražio.

Prije deset dana, već davno zaboravljeni Huso pojavio se u svom rodnom selu i iznenadio starije komšije koji su ga poznavali. Mlađi iz ovog sela nisu ni znali za njega.
U selu nije zatekao ni skromnu roditeljsku kuću. Komšije su mu dale “tornu” kolibu od dva metra kvadratna i u njoj boravi.

“Otišao sam 24.januara 1992. Ubrzo je počelo `ono što nije trebalo` i više se nisam mogao vratiti. Tako sam ostao”, kaže Huso, koji je otišao kao 40-godišnjak, a vratio se kao stariji čovjek iz “pečalbe”.

Radio je razne poslove u Srbiji i Crnoj Gori i zarađivao za život.

Najviše je vremena proveo brinući o stoci kod raznih domaćina, zatim u zadrugama, dok su postojale, čistio je štale, istovarao kukuruz, kopao, čuvao bostan i obavljao razne fizičke poslove.

Prvo je radio u Pećincima, pa u Rumi, Inđiji, po selima u Bačkoj, a onda je jedno vrijeme otišao u Crnu Goru i tamo radio u Beranima, Andrijevici i ispod Prokletija. Čuvao je bostan u Bačkoj, a ovce na Komovima…

Zbog rata nije mogao da se vrati, a kasnije nije mogao da pređe granicu, jer su mu bili “zastarjeli” dokumenti. Kaže da je više puta pokušavao.

Dolazio je do Drine, sjedio na obali i gledao preko rijeke prema zavičaju.

“U zadnje vrijeme odlučio sam da pređem – pa šta god bude. Zakačio sam se za teretni voz iz Loznice i tako sam prešao u Karakaj i došao”, objašnjava povratnik Huso za Srnu.

Roditelji su mu umrli, za braću ne zna gdje su, a kuća je porušena. On svoju porodicu nije nikada formirao.

Osjeća kao da je veliki teret skinuo s leđa kada se vratio u svoje selo, kao da mu je “skinuta tona cementa”.

Huso ne brine kako će provesti iduću zimu, naučio je da spava gdje stigne – po štalama i stanicama, a ljeti pod topolama češće nego u kućama.

Kolibu, koju je dobio, smjestio je pod orah i u toj hladovini odmara nakon 21 godine rada i nadničenja po Srbiji i Crnoj Gori.

On je kolibom zadovoljan iako, kako ističe, “izlazi na rikverc”.

Ne žali se ni na šta i ni na koga. Hodao je, radio najteže poslove, potucao se po svijetu, a ništa nije stvorio ni zaradio.

Huso Borić iz bratunačkog sela Suljići s kesom u ruci otišao je iz rodnog sela prije 21 godinu i s kesom se vratio nakon više od dvije decenije. To mu je sva imovina i nasljeđe.

(Srna)

Više s weba

loading...

Izdvajamo

“Vojne trupe s različitih strana krstare BiH, Dodiku će trebati više od 30.000 vojnika ‘partije’ kako bi blokirao Amerikance da ne dođu do Manjače...

Iako je Manjača od Trebinja udaljena oko 400 kilometara, trupe NATO-a krstare cijelom zemljom, pa su jutros i na...

Možda vas zanima i ovo