Utorak, 6 prosinca, 2022

Nasilje – problem sve prisutniji među mladima: Tata mi je rekao da te slobodno prebijem

Nemojte propustiti

Vršnjačko nasilje je posljedica poremećaja socijalizacije djece, čiji su nosioci roditelji, smatra sociolog Srđan Vukadinović • Učenici ne poštuju nastavnika, a roditelji slijepo vjeruju djeci, koja to zloupotrebljavaju

Tuča djevojaka u Ulici Musala: Snimak uklonjen sa YouTube
Tuča djevojaka u Ulici Musala: Snimak uklonjen sa YouTube

Skoro svakodnevno svjedoci smo novih slučajeva vršnjačkog nasilja koje mladi snimaju mobitelima, a potom te zapise, među kojim ima i brutalnih obračuna, postavljaju na društvene mreže ili sajtove, a ponekad njima i ucjenjuju svoje školske drugove.

Posljednji takav snimak tuče nekoliko mladih djevojaka u Ulici Musala, pored Šeste gimnazije u Sarajevu, tokom koje jedna od njih u više navrata napada drugu, koja se povlači, na YouTubeu je osvanuo 20. marta, ali je već naredni dan uklonjen.

Pretučen 12-godišnjak

Sredinom prošlog mjeseca internet-portali prenijeli su pismo majke 12-godišnjeg M. H, učenika jedne sarajevske osnovne škole, kojeg je na času fizičkog vaspitanja pretukao drug iz razreda M. B. Nakon tog incidenta M. H. je morao potražiti ljekarsku pomoć. A nekoliko mjeseci ranije zbog vršnjačkog nasilja u istoj školi reagovalo je i resorno ministarstvo.

Tada je, podsjećanja radi, na vidjelo izašlo da su učenici E. H. i D. K. duže vrijeme maltretirali druga iz razreda F. N, pri čemu roditelji dvojice nasilnika u početku nisu htjeli da prihvate da su njihova djeca problem. Tvrdili su da je problem u žrtvi i to zato što F. N. ima dugu kosu, pa su na jednom roditeljskom sastanku poručili da se treba družiti s djevojčicama…

Nakon tog roditeljskog sastanka, E. H. i D. K. su presreli i napali F. N: jedan ga je udarao po nogama, a drugi davio i govorio da će ga ubiti…

– Tata mi je rekao, ako imam s tobom probleme, da te slobodno prebijem, rekao je jedan od nasilnika F. N, što jasno govori da su pogrešnom vaspitanju djeteta dobrano kumovali njegovi roditelji. Pored fizičkog, F. N. je, prema tvrdnjama njegovih roditelja koji su se žalili školi i Ministarstvu, bio izložen i psihološkom maltretiranju i izrugivanju ostale djece, a da to u školi nije na vrijeme prepoznato kao problem.

Pojava vršnjačkog nasilja u spomenutim primjerima posljedica je poremećaja socijalizacije djece, smatra Srđan Vukadinović, sociolog iz Tuzle.

Nosioci socijalizacije djece su, ističe Vukadinović, roditelji, koji često zbog zauzetosti poslom i svojih propusta ne uspijevaju odgojiti, odnosno socijalizovati dijete za boravak u školi i među vršnjacima.

– Danas učenici, ali ni roditelji ne poštuju nastavnika, koji je nekad bio uzor socijalizacije. Roditelji slijepo vjeruju djeci i svemu što im oni kažu tako da djeca zloupotrebljavaju njihovo povjerenje, nakon čega se i pojavljuju razne vrste vršnjačkog nasilja, kaže Vukadinović.

Vukadinović pojašnjava da roditelji zbog nedostatka vremena ne mogu djeci posvetiti dovoljno pažnje, te misle da nedostatak socijalizacije, druženja s drugom djecom, mogu nadomjestiti pogodnostima.

Mirna i talentovana djeca zapostavljena

– Roditelji često djetetu sve tolerišu i ispunjavaju mu sve zahtjeve, što nikako nije dobro za njegovu socijalizaciju. Razgovor između roditelja i djece i sagledavanje dječijih problema ne može nadomjestiti nikakva tehnologija ili bezgranično povjerenje u ono što dijete kaže. Ako se uoči da je dijete sklono nasilju nad vršnjacima, roditelji moraju da utiču na njega i da to pokušaju promijeniti, ali ne kroz ucjene, pritiske i prijetnje jer će to stvoriti otpor i kontraefekt. Mora se sa mnogo više strpljenja i vremena raditi sa djecom, smatra Vukadinović i upozorava da su drugi učenici često zakinuti zbog toga što nastavnici i profesori umjesto na predavanja, energiju troše na smirivanje i rad sa problematičnim đacima sklonim nasilju.

– U školi i na fakultetu mnogo više se posvećuje pažnja onim lošim učenicima i studentima nego onim talentovanim. Tada ona mirna djeca, koja su se socijalizovala i nisu sklona ekscesima i vršnjačkom nasilju, vremenom postaju žrtve i postaju plašljivi, te se povlače u sebe, smatra Vukadinović.

On dodaje da mora postojati sprega između roditelja i škole u socijalizaciji djece.

– Roditelji moraju vjerovati nastavnicima, kada im ukažu na određene probleme njihove djece, da je to tako. Ali, obično je da roditelji u mnogo slučajeva, pogotovo ako njihovo dijete vrši nasilje nad drugom djecom, više vjeruju svojoj djeci nego pedagozima. Uvijek ćemo u tim slučajevima čuti onu sintagmu da je dijete dobro, ali malo živahno. Roditelj je u tim slučajevima već napravio grešku u socijalizaciji djeteta, što je kasnije dovelo do problema. Takvi roditelji moraju odbaciti takve sintagme i prihvatiti mišljenje pedagoga i nastavnika, koji ima uvid u ponašanje djeteta. Kod vršnjačkog nasilja mora se mijenjati struktura svijesti djeteta koje vrši nasilje, dodaje naš sagovornik.

U suzbijanju vršnjačkog nasilja pored policije, koja često organizuje predavanja o ovoj temi, aktivno učestvuju i škole.

Prema riječima Sanele Halać, člana Kantonalnog odbora Sindikata osnovnog obrazovanja, nastavnici imaju mogućnost izricanja odgojno-disciplinskih mjera, koje su propisane pravilima škola, pravilnicima o kućnom redu u školama, kao i Protokolom o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja. Pored toga, učenici se na časovima odjeljenske zajednice uče kako da prepoznaju vršnjačko nasilje i kako da se suoče s tim problemom. Roditelji se, također, na roditeljskim sastancima, putem predavanja i radionica, upoznaju sa istim temama.

– Sve to u većini slučajeva daje rezultate, osobito odgojno-disciplinske mjere. Međutim, nastavnici često dolaze u situaciju da moraju surađivati sa roditeljima, koji odobravaju postupke svog djeteta, bez obzira na sve i ma koliko ti postupci bili ružni i nekorektni. Takve postupke odobravaju tvrdeći da su njihova djeca stalno žrtve druge djece što najčešće apsolutno nije tačno, a uobičajeno nemaju niti jedan argument kojim bi tu tvrdnju podržali. U današnje vrijeme, kad su dostupne tehnologije poput mobitela i interneta, roditelji zloupotrebljavaju te tehnologije kako bi djecu učili da ih koriste na neprikladan, čak i zakonom nedozvoljen način. Djeca fotografišu drugu djecu i objavljuju fotografije na društvenim mrežama, snimaju tuče, pa prijete objavljivanjem tih sadržaja, pa čak i sami roditelji ih navode na to i prijete objavljivanjem na društvenim mrežama”, kaže Halać i dodaje da ima situacija kada roditelji krive nastavnike za nasilno ponašanje svog djeteta, bez obzira na to što takvo ponašanje traje godinama i na svim mjestima, a ne samo u školi.

– To ide dotle da se na nastavnika žale redom od pedagoga, preko direktora, do nadležnog ministarstva, kako bi napravili pritisak da se njihovom djetetu poveća vladanje, umjesto da se bave svojim djetetom, što im je i obaveza. Nastavnik ili bilo ko drugi u školi može samo da detektuje, uoči problem u radu sa djecom, skrene roditeljima pažnju i, ukoliko se stvari ne poboljšaju, primijeni odgovarajuće disciplinske mjere. Nastavnik nikako ne može biti kriv za ponašanje djeteta koje se manifestuje u dužem vremenskom periodu. Po logici stvari takvo ponašanje dolazi od kuće i od porodice. Škola i nastavnici trebaju obezbijediti sigurno mjesto na kome će sva djeca učiti i raditi, bez straha da će biti povrijeđena u emotivnom ili fizičkom smislu, naglašava Halać.

Na meti i nastavnici

Nastavnici u srednjem obrazovanju skoro svakodnevno viđaju različite vrste vršnjačkog nasilja od verbalnog – psihološkog do fizičkog. Faruk Bešlić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja, ukazuje da su u pojedinim srednjim tehničkim školama, pored učenika, i nastavnici mete napada nasilne djece, ali i goropadnih roditelja, koji neće da prihvate da su im djeca problematična.

– Nastavnici i profesori često i ne smiju adekvatno reagovati, jer su im ruke vezane propisima. Nastavnicima je uvijek problem ući u neki sukob između djece, jer roditelji odmah postave pitanje zašto nastavnik njegovo dijete nije branio. Prije je nastavnik imao takav autoritet da se tuča prekidala čim on dođe. Sada učenici u žaru borbe nasrću i na nastavnike. Pored toga, nastavnike napadaju i roditelji. Prije dvije godine jedan roditelj je sjekirom napao nastavnika, koji je štitio jednu djevojčicu. Nastavnik se dnevnikom nekako uspio odbraniti od roditelja sa sjekirom, priča Bešlić, dodajući da je veliki problem kako nekoga isključiti iz škole jer su te procedure komplikovane.

I on, baš kao i ostali naši sagovornici ukazuje da bi se i roditelji trebali uključiti i reagovati ako vide da su im djeca ugrožena od nasilnih vršnjaka, ili ako su nastavnici meta zato što pokušavaju da odbrane žrtve od nasilnika i tako postaju mete napada neodgovornih roditelja.
Izvor: Oslobođenje

Interesantno za vas

Izdvajamo

Kratko i jasno: O samitu u Tirani odlučuje Predsjedništvo BiH, ne Dodik

Predsjedništvo BiH je na prvoj sjednici 30. novembra jednoglasno prihvatilo poziv za sudjelovanje na Samitu EU-Zapadni Balkan koji će...

Možda vas zanima i ovo