Advokat ističe da nema kontakta sa svojim branjenikom, jer smatra da je ovo završen slučaj, te da će Genjga u skorijem periodu biti pozvan na izdržavanje zatvorske kazne.
Kantonalni sud u Novom Travniku donio je u novembru prošle godine pravosnažnu presudu kojom je 25-godišnji Nezir Genjga iz Travnika osuđen na tri mjeseca zatvora zbog kako je navedeno u presudi, produženog krivičnog djela prevara.
Genjga je pravosnažno osuđen i očekuje ga izdržavanje zatvorske kazne jer je nasuo gorivo na dvije benzinske pumpe u vrijednosti od 60 maraka, koje nije platio, navedeno je u presudi Suda u Novom Travniku.
Advokat optuženog Genjge, Adil Lozo, je u žalbi tražio da se presuda ukine i Genjga kazni blažom kaznom. On je u žalbi tvrdio da oštećeni nisu nikada ni tražili tri puta po 20 maraka, niti su postavili odštetni zahtjev.
“Te pumpadžije, kako ih ja zovem, dnevno čine ogroman kriminal utajom poreza. Svi građani vide da se ne izdaju računi, prema tome, oni nikada neće tražiti povrat tih 60 KM, jer je to sitan novac, po meni beznačajan da bi se država bavila time. Policija je u oba slučaja sipanja goriva jedinstveno reagovala. Odmah su obavjestili Tužilaštvo da je natočeno gorivo i odmah je otovrena istraga. U toj istrazi osumnjičeni je priznao da je natočio gorivo, nije lagao. Oni su ustrajali na jednom laganom predmetu, da bi se ispunila norma, tj. da je završen jedan predmet od strane Tužilaštva tako što je podignuta i potvrđena optužnica. U presudi nisu naveli da ja nisam tražio troškove odbrane, jer me stid da tražim troškove koji su mi pripadali po zakonu. Za 60 KM sve gubi smisao i po mom proračunu troškovi izdržavanja kazne zatvora u ovom slučaju, kao i troškovi postupaka policijskih službenika Tužilaštva i sudova koštaju preko 12.000 KM državu”, kazao je Lozo za naš portal.
Ističe da nema kontakta sa svojim branjenikom, jer smatra da je ovo završen slučaj, te da će Genjga u skorijem periodu biti pozvan na izdržavanje zatvorske kazne.
“Vjerovatno će ga otpustiti ranije, možda će biti u zatvoru mjesec ili dva. Znam da je moj branjenik zaposlen, da radi, da od 2017. godine nema kriminalnih radnji. Prije toga je imao veoma teško stanje, njegov otac je bio bolestan. Ja sam ga branio u jednom slučaju gdje su ga proganjali zato što je obio kiosk, pa je uzeo nešto cigareta da proda, da bi mogao platiti struju. Od tih para je donio suhog mesa u kuću, probudio ukućane i rekao: ‘Ustanite, evo imamo šta da jedemo!’. To sve je naša stvarnost, jer su velike disproporcije između bogatih i siromašnih”, govori Lozo.
Smatra da ovaj slučaj nabolje pokazuje kako pravosuđe u BiH funkcioniše.
“Mislim da sam kvalificiran i stručan kada kažem da ne možemo imati efikasno pravosuđe gdje su u sudskom u tužilačkom vijeću spojeni advokati, tužioci i sudije. To je nepoznata praksa u svijetu i to je podvala koja je data našem pravnom poredku. Imali smo situaciju da tužilac podnosi godišnji izvještaj sudova, to je presedan u praksi, koji mediji nisu primjetili 2014. godine. S druge strane, svake godine redovno se izbjegava izdvajanje budžetskih sredstva za rad posebnih odjela koji bi radili najsloženije slučajeve, u kojima bi učestvovali eksperti, koji bi mogli da odgovore na pitanja otkrivanja kriminala, počinioca, organizovanih kriminalnih grupa i slično, o čemu bi odlučivao Vrhovni sud FBiH u prviom i drugom stepenu. Sada imamo situaciju da nema prelijevanja sudske prakse iz jednog u drugi kanton, tj. svaki kanton je država za sebe. Ne postoje ingerencije Vrhovnog suda FBiH, kada je u pitanju kontrola rada kantonalnih i općinskih sudova. Zbog toga se može dogoditi da je jedna radnja na prostoru jednog kantona krivično djelo, dok na prostoru drugog kantona to nije. Ovaj mali primjer je samo dokaz da se na siromašnim i nezaštićenim građanima BiH primjenjuje zakon da se dobije dojam u javnosti da se nešto radi”, rekao je advokat Adil Lozo za Source.