Subota, 15 svibnja, 2021

O ovome bruje društvene mreže: Šta se događa sa humanitarnom akcijom za Amara Šabovića?

Nemojte propustiti

Počele su se plesti kontroverze oko humanitarnih akcija za sakupljanje novca potrebnog za liječenje teško bolesnog Amara Šabovića, koji je obolio od autoimune bolesti cistonična fibroza.

amar_sabovicKako su mnogi mediji u Bosni i Hercegovini već pisali, Amar treba što prije na transplantaciju pluća u Beč, a operacija kako se navodi košta 150.000 eura. Do sada je skupljeno oko 150.000 konvertibilnih maraka, dakle polovina.

Bura na društvenim mrežama

Pravu buru na društvenim mrežama jučer i danas izazvala je informacija po kojoj je navodno Almir Pazarac (poznatiji po nadimku “šeik od Alipašina”) otuđio 2.100 konvertibilnih maraka namijenjenih za Šabovićevo liječenje.

Mnogi su rekli da to gotovo sigurno nije istina i da se Pazarac od sveg srca trudi da pomogne Amaru. A onda je na forumu popularnog portala klix.ba jedna članica dala vrlo zanimljiv komentar:

– Ja bih samo pitala njegovu mamu zašto još nikada nije otišla s Amarom u Beč na pregled, gdje joj je predračun da operacija košta 150.000 eura, gdje joj je potvrda ljekara iz Beča da će Amara primiti u kliniku, zašto Otvorena mreza ne želi da se uključi u ovaj slučaj, kako ona ima obraza da optužuje Batka da ju je pokušao prevariti (kakav god da je, toliko ljudi je danas živo zahvaljujući njemu), kako je moguće da već par mjeseci stoji da je prikupljeno 150.000 eura, a tolike akcije su se organizirale.

Screen

Druga strana priče

Sarajevska novinarka Aida Ćorović, međutim, tvrdi da je kontaktirala majku Amaru Šabovića, kao i ostale aktere ovog slučaja. Aida navodi sljedeće:

– Majka Amara Šabovića, Mina Šabović, inače medicinska sestra KCUS-a na Klinici za neurologiju, te u suzama progovorila o svemu: Almir Pazarac “šeik od Alipašina” je bio kod mene s drugom Adom Ikanovićem i ja sam im dala siću koju su djeca skupila, a bilo je oko 2.100 KM.

Dala sam im, da ih ukrupne kako bih stavila na Amarov žiro račun, jer ja moram biti stalno uz Amara. Oni su ih odnijeli i nikada nisu vratili pare. Zvala sam da ga pitam za novac, a on mi je rekao kako ih je potrošio u automobile koje je iznajmljivao za provod s drugovima. U restoranu i hotelu “Bosna” na Ilidži, na humanitarnoj akciji bili su Beno Hadžimulić i Almir Pazarac “šeik” za kutijama i poslije akcije, pokupili pare i podijelili. Neko uzeo za gorivo, plaćali pića i sve potrošili. Meni donijeli 70 KM. Kažu toliko bilo u kutiji. Jako sam razočarana, a šutim radi Amara – navodno je izjavila Mina Šabović, a navodno je samo Naser Orić, ratni komandant u Srebrenici u “Bosni” dao 200 KM pomoći za Amara.

Ćorovićeva tvrdi i da joj je i Belma Durić, kćerka poznate estradne menadžerice i spisateljice Jasne Durić, novinarka i PR humanitarne akcije za pomoć Amaru Šaboviću, kazala da su Almir Pazarac, Beno Hadžimulić i Adnan Ikanović zloupotrijebili novac za Amarovu operaciju.

Međutim, neki tvrde i drugačije:

– Šeik to ne bi nikada uradio da ukrade pare od humanitarne akcije… Toliko dana i noći je bio uz Amara i organizovao je još dosta humanitarnih akcija, najmanje je 50.000 KM skupio i sad da on uzme 2.000 KM. Halo ba ljudi! – tvrdi jedan komentator na spomenutom forumu.

Šta je Šeik napisao na Facebook-u?

A evo i statusa kojeg je “šeik od Alipašina” stavio na svoj Facebook profil. Izmedju ostalog, napisao je sljedeće:

– Znaci te pare su iskljucivo iskoristene za humanitarne svrhe, jer ja nisam Bill Gates pa da ja sve zivo placam, od plaketiranja, majica, printanja majica, auta, goriva gdje sam isao u vise navrata po kisik Amaru, vozio njegovu mamu Minu po Zavodima za zdravstvo, brzim postama kako bi joj se papiri ubrzali za pasos i ostalo, po ambulantama, po bolnicama, na sastanke u Hadzicima i mnogo toga. Znaci sve to kosta i naravno ako se donese cifra novca od preko 150.000 km, treba ona da odvoji sumu novca da se prekriju navedeni troskovi jer to sve kosta. Ona dobro zna da imam sve racune od navedenih usluga koje sam koristio za ovu humanitarnu akciju, a sto se tice tena od 400 KM, ne nosim jedne nego nosim 10 pari tena cija vrijednost prelazi 5000 km. Nikada nisam bio klosar, pa nisam ni sada. Lijep pozdrav dragi i cijenjeni moji .

Zvanična izjava Almira Pazarca

U cjelosti prenosimo izjavu Almira Pazarca – Šeika od Alipašina:

– “Ja momak koji ima 22 godine prije ove akcije učestvovao sam u akciji za Alena Maslu koja je hvala Bogu uspješno završena, dakle taj momak je danas uspješno izliječen nema danas problema, normalan je i kreće se, uživa u svom životu nakon patnje i pakla koji je preživio. Vidjevši na Facebooku post gdje je bilo izbačeno potrebna pomoć Amaru Šaboviću koji je teško obolio i da mu je hitno potrebno 300 00 KM da bi se u Beču uradila transplatacija pluća, jer je to jedini način da se mladi život spasi priključio sam se i toj akciji.
Evo kao što znate, ja sam zvao nadležne vašeg portala, zamolio da se vrti broj za pomoć Amaru što ste vi i ispoštovali, odazvali se. Imao sam neka gostovanja po TV kućama, te sam tako doprinio da se još sazna akciji i zahvaljujem tim ljudima koji su izašli u susret. Prije svega zahvalio bi se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se skupi određena suma novca, zahvaljujem se u svoje ime kao organizatora akcije, jer smo moja dva prijatelja i ja bukvalno digli Sarajevo na noge, gledali smo kako dati estradnim, ali i drugim uticajnim, političkim osobama do znanja da se na bilo koji način priključe akciji da nam daju podršku jer smo mi kao omladina uradili nešto što će se pamtiti. Mi smo za manje od dva mjeseca sakupili oko 200 000 KM. Akcija je išla redoslijedom kako je trebala da ide. Bili smo aktivirani gotovo 24 sata, mnogi su napustili privatne obaveze, napustili su poslove… Prvo ja koji sam odustao od svojih prihoda jer zarađujem kao frizer. Ipak sam to odbacio i konstantno sam boravio kod porodice Šabović.

Nakon 22 godine jedino svoju majku Mevlu smatram majkom, a poslije te 22 godine sam nazvao, odnosno mislio da mogu da nazovem majku Amara Šabovića majkom. Čuli smo se 10 – 20 puta dnevno, stalno sam bio kod Amara, pružao maksimalnu podršku, baš kao i moji prijatelji i neke djevojke. Svi smo na svoj način gledali sa skupimo novac. Mi smo morali prisustvovati svakoj toj manifestaciji kako bi sve proteklo u najboljem redu i miru, da ne bi bilo problema, da bude onako kako smo zamislili, a eto sigurno smo zamislili dobro čim smo tako brzo skupili novac. Organizovali smo par humanitarnih koncerata, u restoranu Bosna, Barlotti, Taden, par partija po gradu, u Slozi, Tabu, ne mogu ni ja više da se sjetim lokacija. Sa tim prikupljenim novcem direktno smo išli kući na vrata i uručivali majci Amara Šabovića. Pored nas je bilo još puno osoba, djevojaka i dječaka koji su na svoju ruku organizovali razne akcije i donosili svote novca. Neke estradne ličnosti su pravili koncerte čak i van BiH i donosili njoj pare.

Međutim, odgovorno mogu reći, sa tim prijateljima sa kojim smo bili rame uz rame sa Amarom, gospođi je donijeto u ruke oko 200 000 KM, ali ipak ne znamo gdje su pare, jer nisu ni na žiro računu, ni kod nje. Pored svega toga konstantno se spominje samo 150 000 KM. Ona je stalno napominjala kako se ne mora znati svota koja je sakupljena, mi smo se slagali, rekli nije problem, sakupit ćemo i više, ali moramo ljudima dati na uvid koliko toliko da znaju koliku smo otprilike cifru sakupili, da znaju za koliko će se sakupiti. Mjesec dana se naravno ponavljala ista cifra i svako će se zapitati kako se ne poveća ?! Pa, lijepo ! Kad god smo bili u kući Amarove majke nikad nismo dobili izgled žiro računa iz banke, onda humanitarni broj putem kojeg se doniraju 2 KM, ne znam ni sam sad da li se doniraju, jer ugovor uopšte nije dogovorila navedena osoba već neki prijatelji. Ipak, postoji i ima određena svota koliko ide mreži za PDV, no ni to nije bila u stanju.

Dvije i po godine je momak na kisiku, u kritičnom je stanju, nigdje ne može bez toga. Majka Amara je uposlenica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu na neurologiji, radi kao medicinska sestra. Ona je imala bocu sa kisikom, a navodno je navedeni centar navodno radio popis i njoj je oduzeta boca sa kisikom što mi ne može biti jasno. Dijete u kritičnom stanju i da bi ta majka nazvala firmu koja snadbijeva sve centre po BiH sa bocama sa kisikom nije uspjela da završi da se njenom sinu da kisik… Dakle, nije uspjela da sklopi ugovor, ja sam to uzeo u svoje ruke, razgovarao sa nadležnim i u roku dva sata direktor je odobrio, ja sam otišao po taj kisik sa prijateljem i rečeno nam je da kad god zatreba da idemo po kisik, a čak smo ja i prijatelj postavljali tu bocu u kući i to montirali.

Pored toga bili smo na sastanku u zdravstvenoj ustanovi, otišao sam sa gospođom-majkom od Amara razgovarao sa osobama, ja sam 90 % vodio priču i govorio riječi za njenog sina, ja koji sam se samovoljno priključio akciji ne poznavajući Amara i njegovu mamu. Ja sam ipak razgovarao, molio, pričao, ljudi su izašli u susret rekli uraditi pretrage, dotična je u par navrata pozvana na sastanak gdje su doktori bili na edukaciji po Evropi i oni su došli u Sarajevo da bi razgovarali sa majkom, međjutim ona se nije pojavila i čak je rekla meni: Almire, zašto ja moram zvati, zašto ne zovu oni mene ? Pa valjda jer je tvoje dijete, ti trebaš da daš sve od sebe. U svemu tome brat od Amara, isto se tako uključio i prije nego ja u cijelu akciju. Koliko sam vidio on je totalno nezainteresovan. Otišao je na jedan party da skuplja novac i umjesto da ide sakuplja pare, moli kao što smo mi, on je u nekom ćošku sjedio i napio se. Mi smo kasnije došli njihovoj kući, on je bio u pijanom stanju, što je njegova mama prokomentarisala: Može da i on nekada popije. Uredu može, ali kad smo se svi uključili, ne spavamo, 24 sata smo na nogama, može i on. Ja koji sam doživio predinfarkt, da ne spominjem pritisak.

Zašto mi je to trebalo, ja koji sam dao svoj maksimum, ne spavao… Moj otac je došao s puta – nisam ga vidio i da bi na kraju ispala priča da je meni Amarova mama kada sam bio u društvu prijatelja koji je rame uz rame bio u akciji i davao kao ja svoj maksimum, da bi rekla da joj siću pretvorim u papirne novčanice. Uzeli smo, pretvorili u papirne i svota od 2000 KM je stajala kod mene kući. Ja sam nazvao Amarovu mamu i rekao draga majko, ne radim, zapostavio sam sve svoje poslove od kojih sa imao doprinos, svoj posao frizera, sve sam živo napustio, sve što zaradim dam mami, mama ne radi zbog zdravstvenih problema, ja moram platiti printanje letaka za navedene koncerte, moram kupiti majice, moram isprintati iste te majice, moram uzeti automobil i plaćati gorivo da bi sve obaveze uspio završiti, a obaveze su dakle bile da sa istom tom majkom odem u Federalno ministarstvo i vidim kako se Amaru može izaći u susret, zatim da bi se otpusne liste nosile tamo – vamo, pa po uputnicu u Zavod na Grbavicu gdje smo prijatelji i ja pričali umjesto nje i zamjenicu direktorice obavijestili o stanju Amara.

Radile su se mnoge akcije na relaciji Hadžići, Ilidža, Baščaršija, gdje je isto skupljena dobra suma novca koju sam ja odnio na vrata kuće od strane momaka, a to su članovi Udruženja 4. decembar na čelu sa gospodinom Emirom Čolićem koji je izašao u susret. Pogodilo me to što me optužila da sam uzeo te pare, a prije toga sam imao razgovor od 20 minuta preko telefona gdje je rekla što mi nisi rekao da su ti potrebne pare za to, na što odgovaram da sam rekao da mi trebaju – da odem po djevojke koje će stajati sa kutijama, treba mi da obiđemo sve to, za štampanje plakata, jer isprintamo 300 – 400 plakata, to nije 10 feninga, već više. Prelijepimo sve to za jednu noć, ujutro samo stižu dojave da ih nema, da su prelijepljenje neke druge najave za koncerte i poslije toga opet printaj plakate i opet polijepi.

Također, moram dodati da sam ja lično išao na sastanak sa nekim od čelnih ljudi da porazgovaram da oni utiču na jače ljude kako bi se prije skupio novac na bilo koji način… Jednog sam prijatelja kumio i molio, on je na putu u mirovnim misijama, on mi je savjete davao da preko Ministarstva oružanih snaga pošaljem dopis da se sredi kako možemo transportovati Amara za kliniku, jer ne može biti prebačen običnim vozilom, jer mora biti pod kisikom, a jedina opcija je avion, helikopter… Sve živo do najmanjih detalja smo gledali da bude kako treba, njegovoj majci je bilo bitno kako će se obući, srediti firzuru i otići na sastanak i ne progovoriti tri riječi i reći: Neka, ti Almire imaš bplji fond riječi. Nije problem pričati, ali zašto te neke 2000 prebacuje i optužuje me. Meni su potrebne, uzeo sam ih i rekao gdje sam ih potrošio i u kakve svrhe. Nisam u svoje, nisam sebi kupio i da jesam imao sam za pravo, jer ako smo ja i prijatelji uzeli i sakupili sumu novca u ovakvoj državi gdje je recesija, onda je i sa njene strane fer da ona nama prekrije troškove od goriva, plaketiranje, pa i da nas pozove na ručak, ne mene već nas par koji provodimo cijelo vrijeme u akciji i dajemo srce. Jedan momak je zapostavljao suprugu, recimo izađemo ujutro u 8, dođemo u 5 ujutro, ustanemo u 11 i razmišljamo šta, gdje i kako…

Zašto ta majka nije otišla u Austriju kod gospodina doktora koji je glavni u Evropi za transplataciju i prevodioca bi organizivali, da vidi sa njim lice u lice kako dalje i šta, a ne preko e-maila da vrši pregovore. Onda pored svega ovoga što sam rekao ja sam morao da napomenem gospođu ima li pasoš, ona kaže nemam, pa onda ja govorim vadi pasoš, šta čekaš. Zatim su nastali i tu problemi, morali smo u Tuzlu ići, ja sam oraganizovao svoju familiju koja tamo živi, da se to ubrza, da što prije dobije ličnu kartu i ona, i Amar, kao i pasoš. Prvo je o tome trebala voditi računa kako će putovati, ne daj Bože sutra može biti u kritićnom stanju… Ja stvarno ne mogu da vjerujem svojim ušima i očima, obični smrtnik koji se bori za život Amara, da mene ona sad proziva po Facebooku, medijima za te neke pare za koje se zna u koje su svrhe otišle i da neki momci recimo koji su bili u akciji, moram ih nazvati balavci kojima sam ja sastavljao tekst za koju su snimali klip, zna se na koga milsim i taj me molio da se priključi akciji i on mene sad proziva za krađu para. Ako me prozivaš prvo kreni od sebe da nema ko ti nije živ slao na tvoj žiro račun pare, a samo si od tih para donio od akcije koja je prikupljena u jednoj školi. I, dakle samo je ta suma donijeta, a novac ostali je ostao naravno njemu u džep. Ja koji sam sve živo dao, svoje tijelo, srce, dušu, sve što sam mogao da dam i zapostavio sam prijatelje, porodicu i da sad ovo doživim da gledam majku svoju kako plače, jer je Amarova mama htjela da me posvađa sa mojim drugovima, koji su bili uz mene…

No, opet smo institucije za osobe poput nje. Odgovorno tvrdim da cifra koju smo prikupili prelazi 200 000 KM, a samo se spominje 150 000 KM. To mi nije jasno i neće biti. Navedenoj gospođi bi poželio sve najbolje, njenom Amaru da što prije ozdravi… Isključio sam se iz akcije, jer ne mogu da trpim ovo, ne vjerujem šta se desilo, želim mu brz oporavak, da što prije ode na operaciju i da mu se uradi transplatacija, ima vremena za njega, on je hrabar momak koji se bori od 11 godine. Sa Amarovom mamom nisam u kontaktu, ona je zvala mamu, rekla kad se oporavim da se opet priključim akciji na što komentarišem zašto me onda prozivala uopće i sad traži da se opet priključim.”

Almir Pazarac,
Šeik od Alipašina

Šta je istina, za sada je teško reći. Ko govori istinu, ostaje da se vidi…

Izvor: Doznajemo

Više s weba

loading...

Izdvajamo

Tuga u BiH: Danas dženaza 13-godišnjem dječaku Elvedinu

Dženaza namaz 13-godišnjem Elvedinu će se obaviti danas na groblju u Zastinju. Preminuo je trinaestogodišnji dječak Elvedin Omeragić iz Zastinja,...

Možda vas zanima i ovo