R. Bruce Hitchner glavni je urednik Dialogue-BiH2.0 – Dijalog i profesor na katedri klasičnih studija i međunarodnih odnosa, te direktor programa studija za mir i pravdu na Tufts University. On je također i predsjedavajući upravnog odbora The Dayton Peace Accords Project.
Tekst prenosimo uz pismenu dozvolu autora i portala Dialogue-BiH2.0 – Dijalog, posvećenog uspostavi liberalne i pluralističke demokratije u Bosni i Hercegovini.
Ostalo je još pet mjeseci do 20. godišnjice Dejtonskog sporazuma. Bosna i Hercegovina (BiH) vlada mir, a nedavno je potpisala sporazum sa Evropskom unijom da počne dugi put za pristupanje. Zemlja se i dalje suočava sa mnoštvom problema: ekonomska stagnacija, visoka stopa nezaposlenosti, odliv mozgova, korupcija, otrovni napadi etno-nacionalizma, suđenje za ratne zločine i uveliko neefikasna i nefunkcionalna vlast na svim nivoima. Kod nekih vlada osjećaj da je BiH u višegodišnjoj krizi. I sve ovo se sada dalje komplikuje složenim geopolitičkim okruženjem BiH susjedstva.
S druge strane, ima nekih koji prosuđuju da je BiH odmakla od poslijeratne faze i da joj više nije potreban Ured visokog predstavnika. I u međunarodnoj zajednici vlada virtualna jednoglasnost da političari i građani u BiH treba da preuzmu punu odgovornost kako bi riješili mnoge izazove u zemlji bez uplitanja spolja. Nova inicijativa EU radi na ovom principu. Ali ima i cinizma u ovoj ocjeni koja proturiječi neuspjehu suočavanja sa stvarnošću. Ima čak i onih koji misle da je BiH na sporom ali neumitnom putu prema većoj stabilnosti i sigurnosti. Zaista sporom.
A ipak ima i neke mudrosti i istine u svim tim perpektivama i ja želim da na njima gradim dva prijedloga. Prvo, pretpostavimo da je BiH sada u uvjerljivo boljem stanju nego prije dvadeset godina. Drugo, priznajmo da je, uprkos svim problemima, zemlja u ponešto jačoj poziciji da ih efikasno riješi nego ikad ranije. Drugim riječima, pretpostavimo zbog argumenta da je poslovična čaša napola puna, a ne napola prazna.
Imajući na umu te prijedloge, možda će predstojeća 20. godišnjica Dejtona više biti obilježavanje mira koju je donio BiH ili, kao što je tako često slučaj sa ranijim godišnjicama Dejtona, prilika za govore i konferencije na kojima se prežvakavaju uspjesi i nedostaci Dejtona.
Zašto onda ne iskoristiti obilježavanje kao povoljnu priliku da se redefiniše novi ugovor između BiH i međunarodne zajednice da bi se ubrzao korak reformi i osiguralo da do 2025. zemlja bude u poziciji da u cjelosti ostvari obećanje i potencijal u okviru euro-atlantskih i globalnih zajednica?
Donijeti agendu za novi ugovor neće biti lako, a nema ni vremena. Poput onog što su uradili prije Dejtona, Evropa i SAD treba odmah da preuzmu vođstvo u radu sa vlastima BiH kako bi se definisali cilj i omjer.
Fokus novog postdejtonskog sporazuma treba da bude na ciljevima koji jasno idu izvan postojeće liste poslijeratnih pitanja i, posebno, na koracima koji se – usuđujem se reći –fokusiraju na gradnji mjera efikasne nacije i institucija, da se pripremi BiH, ne samo za konačnu integraciju u EU, nego za hitniju potrebu da se izgradi zemlja koja je sposobna da funkcioniše kao samostojeća država bez direktnih međunarodnih intervencija u njene poslove.
Naravno, biće otpora za svaki ozbiljan poziv za stvarnu reformu u BiH. Neki koji će vidjeti 20.godišnjicu kao priliku da insistiraju na vraćanju Dejtona 1995, u čemu su se čak i oni koji su formulisali Sporazum složili da je nesavršen i da mu treba revizija od momenta kad je iniciran. BiH se ne može vratiti u prošlost. Rat je ostavio mnoge ožiljke koji neće iščeznuti a mir koji je uslijedio uglavnom je bio hladni mir. Ali cijepanje ove male zemlje na čak manje anahronične etničke feude nema nikakvog smisla ni na jednom nivou u 21. vijeku.
Ukratko, 20.godišnjica Dejtonskog sporazuma mora biti više od obilježavanja i nabrajanja uspjeha i nedostataka. Trenutak je da se prizna da se temelj koji je postavio Dejtonski sporazum dovoljno učvrstio da se izgradi BiH koja ima šansu za svjetliju budućnost. Umjesto da se samo odražava, divi ili cjepka na tom temelju, BiH i međunarodna zajednica treba da iskoriste 20.godišnjicu da podignu postdejtonsku superstrukturu koja će držati zemlju sigurno i sa zavidnim obećanjem za budućnost.