BiH je jako lijepa zemlja, ali nedovoljno koristi svoje potencijale, istakao je ambasador Austrije u BiH Martin Pammer gostujući u Dnevniku plus sa Ognjenom Blagojevićem. Upozorio je i na zastoj BiH, te izrazio nadu da će se bh. političari brzo dogovoriti oko formiranja vlasti na svim nivoima nakon izbora.
TV1: U Sarajevu su predstavljene tri knjige u okviru obilježavanja stogodišnjice od početka Prvog svjetskog rata. Sve knjige tematiziraju istoriju carske i kraljevske armije i pomenutom ratu, kako i bh. komponentu u njihovom sastavu. Mnogi u BiH ne znaju ulogu ove armije u civilizacijskom i kulturološkom smislu. Vi ste govorili o tome.
PAMMER: Jasno je da je na početku austrougarska armija bila okupatorska vojna snaga, ali je kasnije ova vojska izgradila nekoliko puteva, pomogla je u građenju škola, bolnica. Bavili su se i kulturom. Mjesto gdje smo predstavili tri knjige, dakle Dom Oružanih snaga BiH, bilo je centralni kazino oficira prije 1918. godine. Tamo se po prvi put slušala Betovenova Simfonija i drugi poznati kompozitori. Ta zgrada kao zgrada austrougarskih oficira bila je centar obrazovanja i kulturnih događaja. Prva opera bila je u toj zgradi. Na taj način carska i kraljevska armija imala je kulturološku ulogu, ona je bila nadnacionalna, oficiri i ljudi koji su tamo službovali, osjećali su se kao državljani i građani, koji daju neki doprinos.
TV1: Sarajevo je, zahvaljujući sjećanju na atentat iz 1914. godine, postalo središte svijeta. Kakvo je Vaše mišljenje, ali i mišljenje državljana Austrije, o tom događaju?
PAMMER: To je interesantno pitanje. U Austriji je ovaj događaj manje popularan nego u nekim drugim zemljama. Austrougarska monarhija manje je popularna nego i drugim zemljama nasljednicama. Savremena Austrija se više osjeća kao država i identitet koji se izgradio nakon Drugog svjetskog rata. Građani Austrije danas nemaju nikakav osjećaj u vezi s ubistvom Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije, nego oni to vide kao istorijsku činjenicu. Na neki način su vezani nostalgičnim osjećajima, ali to nije neka velika stvar više.
TV1: Zašto je to tako?
PAMMER: Poslije mira 1918. i nakon Drugog svjetskog rata, neki novi austrijski identitet se razvijao, koji je vezan za savremenu Austriju, neutralnost, za način života koji danas imamo, manje vezano za vrijeme monarhije gdje je bilo potpuno drugačije.
TV1: Neizbježno je pitanje o atentatoru. Gavrila Principa neki karakterišu kao teroristu, ubicu, a neki kao pozitivnu ličnost. Kakav je Vaš stav?
PAMMER: Znam da je to ove godine bilo veliko pitanje među nekoliko političara u ovoj zemlji. Gavrila Principa vidim kao maloljetnog ubicu. Mislio je da radi nešto dobro za svoj narod. To nije bilo tako. Kasnije je sve bila manipulacija. U prvoj Jugoslaviji nisu se tako bavili Gavrilom Principom, zbog toga što bi priznali da su umješani u taj događaj. Poslije je bio heroiziran kao junak. Sada je za neke terorista, a za neke je junak.
Mislim da je sve to malo opterećeno.
TV1: Relativno dobro govorite jezik zemalja bivše Jugoslavije. Gdje ste ga i kako savladali?
PAMMER: Jako relativno dobro govorim vaš jezik, zavisi kada i gdje. Službovao sam u Crnoj Gori kao šef misije četiri godine. U prve dvije godine, dva puta sedmično imao sam časove i jako dobru učiteljicu. Nakon nekoliko časova, čitali smo novine i bavili se konverzacijom. Ponekad izađem u centar grada naveče i jako je korisno da mogu nešto da pričam sa ljudima. Naravno, uvijek se osjećam kao gastarbajter.
TV1: Dok ste bili u Crnoj Gori, izjavili ste da su tamošnje žene lijepe i visoke. Kakve su Vam Bosanke i Hercegovke?
PAMMER: Svugdje ima dobrih i loših ljudi, svugdje ima lijepih i malo manje lijepih žena.
TV1: Nakon prvog susreta sa BiH, izjavili ste da Vam se čini da postoji previše klijentelizma, a veoma malo zajedničkog djelovanja. Na šta konkretno ste mislili?
PAMMER: Nažalost, mislim da Dejtonski sporazum i sistem koji postoji 20 godina, nisu napravili dovoljno adekvatnog za budućnost. Imamo tri, četiri toke, a vlasti u tim tokama bave se čuvanjem svojih ljudi, a premalo se vidi zajedničkog. Klijentelizam uvijek i svugdje postoji na neki način. Ali je u BiH očigledno da princip pripadnosti je najvažniji. Manje kvalifikacija, manje transparentnost, manje građanin ili državljanin. Fokus bavljenja politikom je pripadnost nekoj etničkoj grupi.
Prema mom mišljenju, razlika između Bošnjaka, Srba i Hrvata nije tako velika.
TV1: U tom kontekstu, kako ste vidjeli opšte izbore i izborne rezultate?
PAMMER: Državne procedure oko izbora bile su profesionelne, korektne. Bio sam na dva izborna mjesta i vidio da je mirno. Sve u svemu, bilo je jako uspješno. CIK BiH je jako dobro radila svoj posao.
Iznenadio me je mali odziv birača. To je malo razočaravajuće. Prije izbora, svugdje je bila atmosfera “moramo napraviti promjene, nešto novo, brže reforme i slično”. Ipak, glasači su izabrali iste političke partije. Pitanje je zašto je to tako? Dobro ili loše? To ne znam. Očigledno je da nema krize legitimiteta kod vas. Da je to bilo na jači način, nove snage bi bile prisutne.
Vidjećemo šta će se dešavati. Nadam se da će se političari brzo dogovoriti o formiranju vlada na svim nivoima. Ova zemlja ne ide naprijed, ostvareno je jako malo napretka, izgubljeno je vrijeme. Privredna situacija nije tako dobra. Puno je nezaposlenih mladih ljudi, nema dovoljno investicija. Ulaganja su moguća samo uz vladavinu prava, ako sistem funkcioniše. Nažalost, uprava u BiH nije baš funkcionalna kako to mora biti. Ne želim da je miješam u unutrašnja pitanja BiH, ali se očigledno mora nešto napraviti.
TV1: Postoji li formula da se etničke podjele prevaziđu i kome one danas trebaju?
PAMMER: Etnička pripadnost kao fokus koncepcije države je nešto iz 19. vijeka. Danas je državljanin fokus politike u modernom smislu. Razumijem da je zbog prošlosti na ovim krajevima etnička pripadnost jako važna, ali to je prema mom mišljenju prolazno. Ako me pitate koja je razlika između agnostika Srba, Hrvata ili Bošnjaka, ne vidim nikakvu razliku.
Postoji određena razlika u srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, ali ja to smatram sitnicama. Ljudi se razumiju. Ne radi se samo o etničkim pitanjima, to su i pitanja identiteta, osjećanja, način na koji se posmatra prošlost , moguće je, kako se ne vidi zajednička budućnost. Nažalost.
TV1: Austrija je broj jedan po investicijama u BiH. Kako gledate na ekonomske i diplomatske odnose dvaju zemalja?
PAMMER: Odnosi između naših zemalja su odlični, jako dobro su razvijeni na svakom nivou. Imamo posjete iz Beča u Sarajevu i iz Sarajeva u Beč. Postoji nekoliko stvari koje nas spajaju, počeva od zajedničke prošlosti, ali to nije najznačajnija stvar. Privreda je jako važna, postoji nekoliko jako uspješnih kompanija u Gračanici, Sarajevu, Derventi. Značajna je i dijaspora. Otprilike 170.000 ljudi iz BiH živi i radi u Austriji. Nažalost, premalo se njih vraća u BiH, no oni koji se vrate, jako su uspiješni biznismeni.
Interesante su mi i neke riječi na bosanskom koje su vezane za zajedničko vrijeme i koje imaju korijene u austrijskom načinu njemačkog jezika.
TV1: Šta je fokus Vašeg djelovanja kao ambasadora u BiH?
PAMMER: Do sada nisam imao vremena da razvijam fokus. Morao sam da organizujem mnogo događaja, dva puta je bio predsjednik republike tu, ministar vanjskih poslova, te nekoliko drugih ministara… Mnogo gostiju sam primio u rezidenciji. Jako je lijepo biti ambasador Austrije u BiH, jer vidim da je moja zemlja jako popularna, ima neki “šmek” koji se meni sviđa. Takođe, ovaj posao je mnogo zahtjevan, moramo izgraditi nove mostove.
TV1: U BiH ste već godinu. Šta Vam se najviše sviđa i šta biste prijateljima i poznanicima preporučili u BiH?
PAMMER: Najviše mi se sviđa šarolikost kulture i pejzaža. Ponekad se osjećam kao u Tirolu, kada idem u okolinu Bjelašnice. Kada sam u Neumu ili Trebinju, kao da sam na mediteranu. Lijepo je kada idem u Banjaluku ili Derventu. Tamo dobijem dobru viljamovku i druge stvari.
BiH je jako lijepa zemlja, ali nedovoljno koristi svoje potencijale. Stranac koji dolazi u BiH mora vidjeti ne samo Trebinje, Sarajevo i Mostar, već putovati kroz ovu lijepu zemlju. Mi smo u Evropi, ljudi to moraju priznati, a političari moraju da rade sve da bi narod ili narodi dobili prednosti u zajedničkoj Evropi.
TV1: Zanimljivo je i što ste rekli da ćete nastaviti studirati. Zanima Vas istorija umjetnosti.
PAMMER: Imam veliko interesovanje za istoriju, istoriju umjetnosti… Skupljam neke stvari i planiram da ću nekada studirati istoriju umjetnosti.
TV1: Interesantno je i da vozite bicikl po sarajevskim ulicama.
PAMMER: Naravno. Jako je važno da se bavite sportom i da držate balans između svakog dijela života. Jako volim jedrenje, jahanje, planinarenje. Nekoliko puta sam na planinama tražio gljive.