Posljednja sarajevska stanica na kojoj će se, krećući se prema Aerodromu, zaustaviti papa Franjo šestog juna u 18.30 sati bit će Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II, u Gatačkoj na broju 18. Iako Centar djeluje već 11 godina, a na ovom mjestu od maja 2007. godine, mnogi još ne znaju gdje se nalazi. A, veliki nedovršeni kaskadni objekat od 3.300 kvadratnih metara, nedaleko od stadiona i od džamije na Otoci, vidljiv je svima koji se voze tramvajem i glavnom gradskom saobraćajnicom.
Puno je simbolike
“Vraćali smo se, kolega Ivan i ja, iz Kaknja s jedne radionice kada smo na vijestima u kolima čuli da papa dolazi u Sarajevo. Zamukli smo. Šok. Nevjerica. Onda je iz nas provalilo: Vauu, papa u Sarajevu! Top topova za nas vjernike. Ali smo i odmah pomislili, oh, koliko ćemo se naraditi”, govori Ivana Klačar, socijalna radnica, a, pored ravnatelja, prof. dr. Šime Maršića, jedna od osam zaposlenih u Centru koji je, tvrdi Ivana, a isto čujemo i od Marijane Miketek, finansijske asistentice, jedinstven u cijeloj regiji.
“Nema ga ovakvog ni u Zagrebu, ni u Ljubljani, nigdje. Ovdje se ne okupljaju samo katolici, nego svi mladi iz cijele Bosne i Hercegovine i šire. Koja je njegova svrha, možda, najbolje svjedoči već osam generacija mladih koji su ovdje stekli prva radna iskustva, naši stipendisti, sada ih je 33, koji ne vraćaju stipendiju kako je to drugdje, ali su zato obavezni svakog mjeseca odraditi deset volonterskih sati”, objašnjavaju Marijana i Ivana, dok sjedimo u kuhinji kuće u kojoj borave do konačnog preseljenja u novi objekat, nekoliko metara dalje. Taj čin bi se trebalo deseti u oktobru.
“Sve je nekako ispalo s puno simbolike. Centar je neizgrađen, kao što je to još i naša domovina Bosna i Hercegovina, i zato mi kažemo da će papa ovdje vidjeti pravo stanje. Kod nas neće biti šminke, nikakvih VIP ulaznica, mi smo jedini koji sigurno nećemo biti ‘napucani’, ali će zato, sigurna sam, u papinim očima, kao dezert na kraju, ostati živa čarolija: slika rijeke mladosti koja će ga ovdje dočekati otvorenog srca. Tu će biti i bošnjačka i srpska djeca iz Srebrenice, članovi zbora Superar, bit će djeca s poplavljenih područja, gdje smo mi ostavljali srce, i, eto, kao da zaliječi naše rane, papa nam donosi poruku Mir s vama… Dok ovo pričam, ježi mi se koža”, iskrena je Ivana.
Kao 16-godišnja volonterka ona je bila na misi na Koševu 1997. godine, koju je predvodio papa Ivan Pavao II.
Dobila sam krila
“Mislila sam da nema ništa više od toga, ali saznavši da papa Franjo dolazi u naš centar, ostala sam bez daha, ali sam i dobila krila. Svi mi kao da letimo”, priča Ivana, koja je, kao dijete sarajevske Malte bila članica Župnog ureda Presveto trojstvo. Tu je đakon bio Šimo Maršić.
“Sjećam se da nam je tada govorio o centru za mlade, svome snu, a ja sam ga, onako dječije, zapitala, hoću li ja raditi u njemu. Hoćeš, rekao mi je, i, eto, oboje smo ostvarili svoj san, a naš ravnatelj je i svoj doktorski rad posvetio pastoralnoj teologiji”, govori Ivana.
Skromni dr. Maršić ispravlja: “Katolička crkva je ustanovila ovaj centar, a ja se osjećam blagoslovljenim.”
Dr. Maršić kaže da je, što se više približava susret s papom Franjom, kojeg će u Centru prvo pozdraviti Marko Semren, banjalučki biskup za mlade, pa potom i on, sve smireniji.
“To što ćemo papi Franji u jednom satu prirediti bit će ono što mi stvarno jesmo i volio bih da nas tako i doživi, radosne i pune nade. Jer, mladi uvijek čuda stvaraju ako im se da prostor”, ističe direktor Maršić.
Papa Franjo će do Centra doći papamobilom, a, ulazeći u garažu Centra s donje njegove strane, preći će u golf. U dvorani će ga dočekati mladi himnom “Stopama mira”, napisanom specijalno za njega.
“Nastala je za dva dana, četiri benda je izvode, sjajna je”, naglašava Ivana.
Inače, 4.550 mladih iz osam zemalja se prijavilo za taj susret s papom, a 800 volontera će u petak, nakon bdijenja na Stupu i molitve za papin sretan boravak, noćiti na Mejtašu.
“To se tako kaže, noćiti, ali te noći niko neće spavati. Ovaj motor u nama nam ne da”, govori vedra Ivana, priznajući da od isto tako uvijek vedrog pape očekuje i neki neprotokolarni čin.
“Kao što je ono jednom komad pizze otkinuo… Možda, ovdje nekako dođe i do ćevapa”…smije se djevojka, a mi napuštamo Nadbiskupijski centar okružen voćnjakom potpuno sigurni da su policajci koje smo u dvorištu zatekli i ostavili – tu reda radi.