Sarajka Andrea Brekalo ima brojne medalje s prvenstava u plesu. Posljednja koju su ona i njen partner Dario Hrabar osvojili je na nedavno održanom državnom prvenstvu BiH u standardnim plesovima i kombinaciji deset plesova.
U novembru su na Svjetskom prvenstvu u plesu u Beču, ona i njen partner predstavljajući BiH osvojili 34. mjesto. U razgovoru za Fenu dvadesetogodišnja Andrea govori o prvim plesnim koracima, značenju plesa, odnosu muškarca i žene u plesu…
Počela je kao dijete jer su njeni roditelji Mladen i Sanina prvi u BiH uspostavili sportski ples kao takmičarsku disciplinu.
“Moji roditelji su bili plesači, plesni partneri, i prvi su doveli sportski ples kao takmičarsku disciplinu u Bosnu i Hercegovinu, iako je u drugim državama već uveliko bio razvijen. S obzirom na to da su moji roditelji se bavili tim sportom i nakon mog rođenja, kao mala bila sam prisutna na njihovim treninzima, spavala sam u plesnim dvoranama, igrala se plesnim cipelicama i haljinicama u plesnim dvoranama na takmičenjima, dok su ostala djeca bila u vrtićima”, pojašnjava Andrea uz opasku da ne poznaje svijet izvan plesa, svijet bez plesa te naglašava da pleše otkada zna za sebe.
Takmičarski se bavi plesom pet godina, jer kaže dugo nije mogla naći adekvatnog partnera.
“Do sada sam osvojila mnogo državnih prvenstava, u pionirima 1 i 2, u juniorima 1 i 2, u omladincima, i ove godine i u najstarijoj kategoriji amateri. U toku jedne godine održavaju se tri državna prvenstva: u latinoameričkim plesovima, standardnim i kombinaciji 10 plesova. Osvajala sam većinom sva tri državna prvenstva kao i mnoga međunarodna takmičenja u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Grčkoj”, kaže Andrea.
Nedavno su ona i njen partner osvojili državno prvenstvo u standardnim plesovima i kombinaciji 10 plesova, a u latinoameričkim plesovima su bili na trećem mjestu. Na evropskom prvenstvu u Szombathelyju u Mađarskoj osvojili su 24. mjesto, a na svjetskom prvenstvu prošlog mjeseca u Beču osvojili su 34. mjesto.
Na pitanje kako je biti u Beču među vrhunskim plesačima iz svijeta, Andrea kaže da je to san svakog plesača.
“Teško je riječima dočarati kakav je osjećaj biti izabran da predstavljaš svoju državu na svjetskom takmičenju, biti tu među najboljim parovima u svijetu, svojim uzorima, stajati ravnopravno pored njih, plesati u istoj rundi, doživjeti tu atmosferu koja je neuporediva s onom na našoj domaćoj sceni, to je nešto posebno za nas takmičare, svi težimo tome. Ogromna dvorana posebno uređena samo za taj događaj, publika koja vas voli, adrenalin, trema, to je nešto posebno”, kaže Andrea.
A u Beču ples je ponovo spojio Andreu i Lanu, Sarajku čiji roditelji su zajedno sa Andreinim plesali i takmičili se prije rata.
“Moji roditelji prije nego što su se počeli baviti sportskim plesom, kao takmičarskim sportom, dok su se još bavili društvenim plesom: rock’n rol, samba, cha cha cha, formacije, plesali su u grupi i formaciji sa još nekoliko plesnih parova. Moji roditelji i Lanini roditelji su bili nerazdvojni, plesali su zajedno, putovali, nastupali, dok nije došao rat i rastavio ih. Lanin otac je poginuo a majka se preselila u Australiju sa malom Lanom. Prve korake smo naučile zajedno, u istoj dvorani, a odrasle smo na razlicitim krajevima svijeta, u različitim dvoranama, sa različitim trenerima. Nakon mnogo godina, truda i rada, obje smo uspjele osvojiti državno prvenstvo ja u BiH, a Lana u Australiji i biti izabrane da predstavljamo svoju državu u Beču. Život nas je ponovno spojio, i srele smo se na najvećem plesnom takmičenju, kojem teži svaki plesač a to je svjetsko prvenstvo. Ponovno smo bile zajedno, jedna pored druge, na istom podijumu,u istoj dvorani, u istom gradu, baš kao što su naši roditelji bili prije 20 i nekoliko godina. Čak smo i stajale jedna pored druge, jer kako parovi u dvoranu izlaze i staju po abecednom redu, Lana za Australiju i ja predstavljajući BiH, stajale smo jedna pored druge”, priča Andrea “životnu slučajnost” iz Beča, a koja spada u one tzv. “filmske”.
U nastavku razgovora kaže da je sportski ples jedan od najljepših dvoranskih sportova, gdje se sjedinjuju umjetnost i sport. To je disciplina u kojoj su partner i partnerica podjednako važni i takmiče se protiv drugih plesnih parova. Sportski plesači se natječu u tri sportske discipline. U standardne plesove spadaju: engleski valcer, tango, bečki valcer, foxtrot i quickstep. U disciplni latinoamerički plesovi su: samba, cha cha cha, rumba, paso-doble i jive. Treća diciplina je kombinacija 10 plesova iz prethodne dvije discipline.
Zaljubljenica u ples Andrea pojašnjava da svaki ples ima svoju historiju, a potječu iz različitih krajeva svijeta.
“Svaki ples pričaju svoju priču, drugačiji je, i zbog toga mi je svaki ples predivan na svoj način. Tango bih možda izdvojila ispred svih jer je najbliži mojoj osobnosti i najviše se mogu iskazati u tom plesu”, kaže Andrea odgovarajući na pitanje koji ples izdvaja.
A nakon ovog dijela razgovora, skoro da biva suvišno pitanje šta za nju znači ples.
“To je nama plesačima teško opisati zbog čega plešemo, jer nema dovoljno riječi koje bi opisale ono što osjećamo, nema drugog načina kako bismo ispoljili naše unutarnje emocije, frustracije, strahove, nesigurnosti osim plesom. Ples povezuje ljude, muškarci su okruženi djevojkama i uče kako se s poštovanjem odnositi prema djevojci, dame uče kako vjerovati muškarcu- partneru, slušati ga i pratiti, u paru podjednaku važnost imaju i muškarac i djevojka”, pojašnjava Andrea.
Ples kojim se ona bavi je zahtijeva dosta rada i odricanja.
“Potrebno je mnogo fizičke snage, napornog treninga, kondicije, ulaganja, odricanja i takmičarskog duha. Za mene je dan bez treninga i plesa protraćen dan. Ples mi je pomogao da se suočim sa svojim strahovima, da otklonim svoje nesigurnosti i budem zadovoljna sa sobom”, kaže Andrea.
Njeni i partnerovi planovi su da ulažu u ples koliko im finansije dozvoljavaju.
“S obzirom na to da naše društvo, niti država ne daje nikakvu potporu nama kao sportistima, ulaganje se svodi na mogućnosti naših roditelja. Dakle, da ulažemo u naš ples koliko možemo do naše 30. godine, i pokušamo ući u četvrtinu finala na svjetskom prvenstvu u 10 plesova, jer naša primarna disciplina je 10 plesova, i nakon toga otvorimo plesni klub i nastavimo dalje kao treneri”, kaže Andrea.
Njen plesni partner Dario Hrabar dolazi iz Rijeke zbog čega se odlučila preseliti u taj hrvatski grad, ali prvenstveno zbog plesa.
“Iz Rijeke nam je bliže putovati na svjetska, evropska i ostala međunarodna takmičenja, također naš trener je sat vožnje od Rijeke pa nam je bliže i zbog treninga, a i zbog fakulteta jer želim dobiti diplomu EU po završetku Pravnog fakulteta u Rijeci kao i moj partner po završetku Pomorskog fakulteta u Rijeci”, rekla je u razgovoru za Fenu 20-godišnja Sarajka Andrea Brekalo.
(Fena)