“On je jula mjeseca 1992. godine spasio nas četvoro muslimana iz mahale Bukreš. Prebacio nas je iz Bjeljine u Sremsku Mitrovicu, rizikujući svoj život”, napisala je
Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ, izvlačila su iz ljudi i najgore i najbolje. Priče o ljudima svih nacija i vjeroispovesti koji su se međusobno nalazili jedni drugima u nevolji, danas, trideset godina nakon svega, odjekuju možda jače nego ikada, pokazujući svima da čak i kada se to nije smjelo, čovjek je čovjeku bio spas, a ne dželat.
Rahima Hamzić, Bošnjakinja rodom iz Gračanice u Bosni i Hercegovini, eći Srbina koji je nju i još troje ljudi spasao iz pakla rata. Naime, kako je napisala on ih je prevezao iz bjeljinskog naselja Bukreš sve do Sremske Mitrovice, odakle su dalje otišli na bezjbedno područje.
“Zovem se Rahima Hamzić. Tražim gospodina srpske nacionalnosti, koji je za vreme rata bio taksista sa autom crvena zastava 101, u Bjeljini.”, započela je ona svoju objavu podjeljenu na Instagam stranici “Prijateljstvo BiH.SRB.HR.CG”.
U daljem toku objave, ona je opisala situaciju zbog koje je i danas, 30 godina kasnije, neizmjerno zahvalna neimenovanom muškarcu srpske nacionalnosti.
“On je jula mjeseca 1992. godine spasio nas četvoro muslimana iz mahale Bukreš. Prebacio nas je iz Bjeljine u Sremsku Mitrovicu, rizikujući svoj život”
Prvo rat, a onda i sam život, učinili su da Rahima nikada nije uspjela da se zahvali svom spasiocu, te je ovim putem poželela da ga pronađe i da mu se lično zahvali za sve što je učinio za nju.
“Ako je preživio rat i sazna za ovu poruku, obradovala bih se da mi se javi. To je bio čovjek a u to vrijeme je bilo teško muslimanima pomoći, on je veliki čovjek za mene. Radovala bi se da mi se javi”, napisala je ona na kraju objave, koja je u kratkom roku postala viralna na društvenim mrežama, te i sam simbol toga da čovjek najbolje vidi srcem i da vrijedi samo onoliko koliko je spreman da učini za drugu osobu, bez obzira kolika mu opasnost vreba u tom trenutku.