Sve je počelo jednog dana kada se vratio kući s treninga. Otišao je u kupaonicu obaviti veliku nuždu, a onda je uslijedio šok. Primijetio je u WC školjci da iz njega teče krv. Uspaničio se i zajedno s roditeljima uputio se u bolnicu. Tada je Aleksandar započeo borbu za život
Početak je to velike životne priče o bolesti i herojskoj borbi s njom koju je ovaj mladić ispričao za srpski Telegraf.
– Ulazimo u auto, krećemo prema autocesti preko Bubanj potoka, u tom trenutku krvarenje ne staje i ja opet moram izbaciti krv. Stajemo ispred mesnice, izlazim iz auta krvavih nogavica, bijelog lica, ne mogu hodati, otac me nosi i to jedva jer sam bio poprilično velik i težak – priča Aleksandar.
U mesnici mu je radnica rekla da ne zna smije li ga pustiti u WC. U tom trenutku pojavljuje se vlasnik mesnice i govori: “Alo kreteni, sklonite se, to je naš budući šampion!”
– Konačno stižemo u Hitnu pomoć, i dalje obilno krvarim, a dobivam samo običnu infuziju. Doktori kažu da nije ništa strašno i da mi je vjerojatno pukla krvna žila. Roditelji su malo odahnuli – nastavlja Aleksandar.
Iz Hitne pomoći ga ambulantnim kolima prebacuju u bolnicu. Tamo je u kolicima ležao 15 minuta i nitko ga nije primjećivao.
– Ljudi, možete li me pogledati i pomoći mi? – upitao je mladić dežurne liječnike. Napokon su ga pogledali i nakon pregleda sutradan ga pustili kući.
Sutradan mu je opet bilo loše i liječnici su mu zakazali kolonoskopiju.
– Prebacuju me na odjel i krećem na famoznu kolonoskopiju nakon koje ću sve znati. Ulazim u salu za kolonoskopski pregled, tu počinje pregled koji moje tijelo jednostavno nije moglo istolerirati bez anestezije i izdržao sam da mi pregledaju samo 80 centimetara debelog crijeva. Dalje nisam mogao, vjerujte mi. Tu divna doktorica prekida pregled i navodi u izvještaju kako ne toleriram pregled i piše molbu da se pregled izvrši pod općom anestezijom – govori mladić.
Sljedeći pregled mu je bio zakazan za sutradan ujutro. Iz financijskih razloga nije mogao doći odmah. Uspio je uskoro doći do novca i prekosutra se javlja liječnicima na pregled, a oni govore da je zakasnio. Morao je ponovno zakazati pregled, s tim što mu je zakazan tek za tri mjeseca.
Odbio je čekati toliko, a 300 eura za pregled u privatnoj ambulanti nije imao. Iz dana u dan mu je bilo sve lošije. Jednom ga je do bolnice odveo djed s gangrenom na nozi. Liječnici bi mu samo uzeli krv iz prsta i uzorak urina i ponovno ga vraćali kući. I tako, četvrti, peti, šesti dan… Punih šesnaest dana.
– Sedamnaesti dan dođem, već vidno izmučen, prvi put rade kompletnu analizu krvi. Ja im kažem: ”Ljudi dragi, gledate li vi nalaz, vidite li da sam upao u tešku anemiju, nešto jede krvnu sliku”. Pokažem da mi je željezo palo na 0,2 da bi doktor rekao “pa ovako je i mojoj majci” – priča mladić.
Kada je doktor rekao da će primiti krv tek kada dođe na nulu, njegov otac je, kako kaže, htio “baciti bombu” na bolnicu. Poslali su ga opet kući.
Došao je i osamnaesti dan. Tada mu je bilo jako loše, tlak mu je skočio na 280/160 i ponovno ga odvode u bolnicu. Jedan mu je kardiolog uspio brzo spustiti tlak. Kada su vidjeli da je stanje ozbiljno konačno ga šalju na odjel gastroenterologije.
– Tamo me divni ljudi primaju, uzimaju anamnezu i kažu mi “sada je sljedeći korak kolonoskopija nakon koje ćemo znati sve”.
Dolazi dan kolonoskopije, koja je obavljena pod općom anestezijom. Na kolonoskopiji primejćuju na samom kraju tankog crijeva zadebljanje od 1,5 cm, uzimaju uzorak i šalju na patohistološku analizu kod našeg najboljeg patohistologa, jednog od najboljih na svijetu. On konstatira da je riječ o tumoru malignosti 80 posto i da je riječ o – limfomu.
– Sutradan mi doktorica kaže ovako, citirat ću je: “Imaš rak, bit ćeš i ukenjan i upišan, past ćeš u krevet, ali ne očajavaj”.
Iako mu je vijest o bolesti priopćena na brutalan način, prihvatio je to kao junak, nije nikad pustio suzu i nije dozvolio nikome u svom okruženju da učini isto.
Prebacili su ga na odjel kemoterapije. Nije imao nuspojave, ni mučninu ni povraćanje, što mu je dosta olakšalo sve. Kasnije mu je počela opadati kosa, što je predstavljalo veliki šok za njega, ali najvažnije mu je bilo da ozdravi. Već nakon druge kemoterapije bolest se dosta povukla. Nakon četvrte, liječnici su obavili analize i vidjeli da kemoterapija više ne pomaže, ali i ne odmaže. Zato su ga odlučili operirati i odstraniti mu jedan metar crijeva.
Operacija je uspješno protekla, a doktorica je nakon zahvata rekla njegovoj majci: “Nevjerojatno je da smo mu svaki organ držali u ruci i da kemoterapija nije uspjela uništiti nijedan od njih“.
Nakon izlaska iz bolnice liječio se 21 dan na Infektivnoj klinici zbog proljeva koji je izazvala česta uporaba antibiotika. Nakon toga se potpuno oporavio.
– Za kraj da vam kažem da sam postao otac prelijepe kćeri i sada sam jako sretan. Imam 100 kilograma mišića i jači sam nego ikad. Ne predajte se nikad. Volite se i čuvajte svoje zdravlje – poručio je za kraj Aleksandar.