Srijeda, 28 rujna, 2022

Potresna priča Sarajlije: Dok se neko igrao Boga i odlučivao ko zaslužuje da živi, a ko ne, moj otac je umro

Nemojte propustiti

– Mi, porodica smo u međuvremenu odlučili da nabavimo lijek, tj. da ga kupimo i našli smo jednu kutiju u apoteci Dina, koštala je 5700 KM i trajala bi mu nepunih mjesec dana.

Sarajevski snimatelj Emir Džanan oglasio se na Facebooku gdje je podijelio šokantnu priču o svom ocu Mirsadu koji nije dočekao da dobije odobrenje za lijek koji mu je bio prijeko potreban, piše Depo portal.

Njegovom ocu je u februaru ove godine bio dijagnosticiran hepatocelularni karcinom G1 i tada mu je indicirana terapija lijekom “Sorafenib”.

– U februaru ove godine mom tati je dijagnosticiran hepatocelularni karcinom G1 i tad mu je indicirana terapija lijekom Sorafenib. Procedura da pacijent dobije lijek je, pazite sad ovo, da s Onkologije KCUS pošalju dokumentaciju u Federalni zavod zdravstvenog osiguranja, tj. na Fond solidarnosti koji je kao osnovan za ovakve pacijente i onda se početkom svakog mjeseca sastane jedna komisija i odlučuje ko će dobiti neki lijek, a ko neće.

S Onkologije su odmah poslali dokumentaciju i već početkom marta je komisija zasjedala i odlučila da moj tata neće dobiti lijek. Zasjedala je i u aprilu i u maju i u junu i u julu i augustu, ali lijek nikada nije dobio. I tako, dok se neko igrao Boga i odlučivao ko zaslužuje da živi, a ko ne, moj tata je umro.

Mi, porodica smo u međuvremenu odlučili da nabavimo lijek, tj. da ga kupimo i našli smo jednu kutiju u apoteci Dina, koštala je 5700 KM i trajala bi mu nepunih mjesec dana.

Zahvaljujući mojim prijateljima, našli smo isti lijek po cijeni od 2000 KM u Turskoj, ali nažalost, tata je već bio preslab i doktor je rekao da ne bi podnio terapiju.

Nakon toga, naš zdravstveni sistem jednostavno pušta čovjeka da umre. Tako je i bilo, umro je kući u 62. godini okružen porodicom.

Ono s čime ne mogu da se pomirim je da čovjek koji je cijeli život radio i pošteno zaradio penziju nije dobio priliku da se bar pokuša liječiti. Ako neko želi da se bavi ratnim zaslugama, odradio je i to, od prvog do zadnjeg dana. U septembru 1992. je ranjen dok je izvlačio tijela svojih mrtvih saboraca u Azićima. Nakon toga, Igman, Nišići, itd. itd., mada nikad to nije ni spomenuo negdje gdje bi imao pravo na bilo kakvu prednost ili povlasticu. Nije uopšte volio pričati o ratu.

Boli me najviše što je sve ovo odrađeno “po zakonu”, bez ikakve i bilo čije odgovornosti. Od doktora koji hladno propiše terapiju, gleda te u oči, a zna da je nećeš ni dočekati, ljudi koji sjede u toj komisiji i biraju čiji život je manje ili više vrijedan do kompletnog sistema i mafije koji ne da ne liječe nego profitiraju na bolesti i na kraju ubijaju svoje sugrađane.

Što se mog tate tiče, ostaje sjećanje na dobrog i hrabrog čovjeka koji je do zadnjeg trenutka u sebi imao onu dječiju razigranost kao na ovoj slici dok je 70-ih skakao po krovovima zgrada Koševskog Brda glumeći Supermana. Nažalost, ovdje bi i Supermana ubili. – napisao je Džanan.

Interesantno za vas

Izdvajamo

Brajlović poručio Dodiku: Ne znamo baratati sa otrovima koji bi naškodili zdravlju, bujrum dođi da vidiš šta je čudo neviđeno

Dobro došao čovječe, ne brini, ne znamo baratati sa radio-aktivnim elementima poput polonija ili drugim otrovima koji bi naškodili...

Možda vas zanima i ovo