Subota, 15 svibnja, 2021

Povratnici oko Srebrenice se uzdaju u Allaha i Sulju (Foto)

Nemojte propustiti

Medicinski mobilni tim, sastavljen od jednog čovjeka je pored Allaha, kako kažu Bošnjaci u udaljenim planinskim selima pored Srebrenice, jedina uzdanica Bošnjacima povratnicima u ta područja.

srebrenica1Sa početkom povratka Bošnjaka u Srebrenicu prije 13 godina kreće s radom i mobilna ambulanta, ili bolje rečeno njen jedini član. Suljo Čakanović je i medicinski radnik i apotekar i vozač i sve što zatreba. Lijekovi i pomoć prvenstveno povratnicima u udaljenim selima još jedna je srebrenička posebnost.

“Jedinstveno i u to vrijeme jedino moguće riješenje kada je povratak u Srebrenicu bio u začeću”, priča Suljo i dodaje da je tada vladalo veliko nepovjerenje u ljekarske usluge ljudi druge nacionalnosti, piše Deutsche Welle.

Trebalo je razbijati mnoge predrasude, savladati nepovjerenje i strah. Suljo se najprije vratio na svoje prijeratno radno mjesto u Domu zdravlja gdje je i danas zaposlen. Od poluprazne torbice prve pomoći do sanitetskog vozila i finansiranja mobilne ambulante iz opštinskog budžeta bio je dug put, sjeća se Suljo, a kao najveći uspjeh ove zamisli ističe to da “povratnici u RS, a prije svega u Podrinje, mogu da ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu i u federalnom dijelu Bosne i Hercegovine”.

Veliki uspjeh mobilne ambulante ostvaren uz pomoć prijatelja je edukacija u pružanju prve pomoći za stotinjak saradnika u svim mjesnim zajednicama opštine”.

Stalna briga za zdravlje povratnika

Obučeni, mahom mlađi ljudi, danas su velika korist u slučaju da treba najbližim u mjestima gdje žive ukazati prvu pomoć. Mobilna apoteka ih povremeno snabdijeva najneophodnijim sredstvima za prvu pomoć, priča dalje Suljo dok nas vozi do najudaljenijih sela Luka i Krušev dola. 55 kilometara planinskog bespuća uz kanjon Drine preko Sušice i obronaka Javora čiji vrhovi su sve do polovine maja pod snijegom. “Ovdje se oduvijek teško živjelo ali nekad je i sa manje bilo bolje”, priča Osman Mujić.

Suljo Čakanović mjeri pritisak stanovnici sela (Foto: Deutsche Welle)
Suljo Čakanović mjeri pritisak stanovnici sela (Foto: Deutsche Welle)

“Ručno sam sjek’o građu i vozio je sa volovima doli na Drinu i im’o računa tada. Sad nemam računa izvesti svoju građu sto metara, a drugo i splavario sam niz Drinu… Znači bio težak život al’ bio zdrav život”.

I danas se teško živi, a nema ni posla. “Ima ljudi koji nema nigdje paru da zarade. Nije nekadašnje vrijeme da se ore, da se sije kukuruz i pšenica. I ono što se zasije pojedu divlji krmci, a ovo je planina, ne može se Bog zna šta ni posijati, hladno je. Onda nema ni mašina, a ni snage da se zemlja obrađuje k’o nekad”, govori Osman o teškoj situaciji u kojoj se danas živi.

Imaju u Luci obnovljenu školu, nemaju ni učitelja a ni dovoljno đaka. Od prijeratnih stotinjak porodica vratila se trećina, mahom starih i iznemoglih. Četiri-pet ljudi ima nešto stalnih primanja, nekolicina mlađih i ostali se, kažu, snalaze.

Zimi odsječeni od svijeta

Koliko ovim ljudima znači mobilna ambulanta koju oni vide u Sulji Čakanoviću najbolje oslikavaju riječi Ismeta Begića i njegovih komšinica. “Da nam ga nije, od nas ništa ne bi bilo. Al’ eto opet tu je Allah i Suljo. Da ga Allah poživi”, kaže Ismet. “Kad je zima on se brine o nama i nađe načina da nam pošalje lijekova ako on ne može doći. Uvijek smo imali lijekova, čitavo selo. Hvala mu i da je zdrav i živ”, dodaje jedna stanovnica sela.

“On dolazi i u njega se uzdamo, donosi nam lijekove, pregleda nas, mjeri pritisak i daje tablete”, dodaje druga. A na pitanje kako je zimi tu, odgovaraju: “Kako je? Nije nikako!”

njive-1

Nikako i jest možda najbolji odgovor s obzirom da su Luđani i Kruševci zimi često odsječeni od svijeta, ponekad i mjesecima. Tada se život ovdje može lako izgubiti. “U tom slučaju ništa nije problem što ti slomiš nogu ili ruku. Neko će staviti četiri daščice i zamotati ali slijepo crijevo ili srčani napad ako imaš tad si osuđen na smrt”.

“Moglo bi se ipak ovdje i dobro živjeti, zaposliti ovo mlađih što ima i drugi da se vrate”, priča Osman.

Kaže kako tu ima sedre (vrsta veoma laganog ukrasnog kamena, prim. aut.) i da se jedan njihov komšija koji živi u Njemačkoj nudi da uveze mašine i otvori rudnik. “Sedra se može dobro prodat’, a tu bi se moglo zaposliti sve Luđana i Kruševaca što ima i hoće raditi. Predložio sam to ljudi opštini, vidjet ćemo šta će biti”, kaže Osman Mujić.

(DW)

Više s weba

loading...

Izdvajamo

“Vojne trupe s različitih strana krstare BiH, Dodiku će trebati više od 30.000 vojnika ‘partije’ kako bi blokirao Amerikance da ne dođu do Manjače...

Iako je Manjača od Trebinja udaljena oko 400 kilometara, trupe NATO-a krstare cijelom zemljom, pa su jutros i na...

Možda vas zanima i ovo