Starac je živio sa sinom Savom i njegovom porodicom, ali su ga, kako nam je tada rekao Nezavisnim na proslavi 100. rođendana, pazila sva djeca jednako.
Milan Milivojević, iz sela Dolovi u Berkovićima, najstariji Hercegovac, preminuo je jučer u Trebinju u stotinu četvrtoj godini života.
Milivojević, koji je rođen 1919. godine biće sahranjen sutra na gradskom groblju Banjevci u Trebinju.
Starac je živio sa sinom Savom i njegovom porodicom, ali su ga, kako nam je tada rekao Nezavisnim na proslavi 100. rođendana, pazila sva djeca jednako.
“Koliko me svi lijepo paze – vidite i sami, pa su mi pripremili i dvije rođendanske torte, što nisam doživio u svome vijeku, a proživio sam baš cio vijek”, rekao nam je tada Milan, koji je, za stolom oko koga su se bile okupile četiri generacije, s unucima i praunucima duvao i rođendanske svjećice – prvi put u životu.
Šaleći se da je uspio umaći Prvom svjetskom ratu, rodivši se godinu nakon njegovog završetka, djed Milan je govorio da ga ipak dva rata nisu mimoišla, Drugi svjetski i rat u BiH, a najteže mu je bilo kada su ga zarobili Italijani u Drugom svjetskom ratu i kada je s italijanske granice do kuće pješačio punih 19 dana.
Odmah po okončanju Drugog svjetskog rata zaprosio je Spaseniju, s kojom je ašikovao i prije rata.
“Najljepše trenutke sam i doživio tada, kada su mi se počela rađati djeca i kad sam imao najslađi život. Kako su se oni rađali, ja sam se osjećao jači, zadovoljniji i moćniji, tri sina i tri moje uzdanice – moje kćeri, moje mezimice”, govorio je tako ponosni starina.
Bio je, 66 godina u braku sa suprugom Spasenijom, živeći težačkim životom i uvijek u velikoj zajednici, ali poštujući jedno drugo i ostale ukućane. To djed Milan smatra i receptom za dugovječnost jer, kako dodaje, nije zaludna narodna poslovica “Strpljen – spasen”.
“To je dio recepta za dugovječnost, mada ja već 40 godina uzimam med, limun i bijeli luk, što me drži zdravim i otpornim, a ima tu i genetike, jer su svi moji muški preci dugo živjeli”, govorio je tada djed Milan za “Nezavisne”.
Milivojevići i uopšte Berkovićani imaju i genetske predispozicije za dugovječnost jer su u ovom kraju uobičajeni stogodišnjaci. Među njima je bio i Sava Bjelica iz sela Meče, koji je umro sa 106. godina, a sličnu životnu dob i pored teškog težačkog života imali su i preci djeda Milana.