Utorak, 19 listopada, 2021

Prijeti li nam nuklearni rat na Korejskom poluotoku?!

Nemojte propustiti

Možda je pitanje dana kada će Sjeverna Koreja lansirati iznenadni napad na Južnu, ali će ovaj put Seul odgovoriti još snažnijim udarcem, piše Huffingtonpost.com. Konflikt između dvaju Koreja miruje preko 60 godina, to je pored stogodišnjeg rata najduži konflikt u historiji ikada. Od 1953. godine ovaj konflikt je zamrznut primirijem koji je tadašnje linije fronta duž 38 paralele pretvorio u vještačku granicu između Sjeverne i Južne Koreje. Kada se analizira trenutno stanje na Korejskom poluotoku vidi se da je to jedna od kriznih tačaka u svijetu sa navjećom koncetracijom vojnog personala i operme na cijeloj planeti.

nuklearna-eksplozija

Analiza Nedžada Ahatovića (Source.ba)

Sjevernokorejska narodna armija (SNA) prema podacima Američkog instituta za nauku i internacionalnu sigurnost – U.S Institute for Science and International Security posjeduje između 2 do 9 nukelarnih bojevih glava različite snage. Inače radi se o vojnim snagama od 9,5 miliona vojnika, kojebroje preko 5.500 tenkova i 3.500 oklopnih transportera uglavnom kineske i ruske proizvodnje. Kod tenkova se radi ovelikom broju očajno zastarijelih T-55, T-62 Type 59 i Type 69, svi sa nekim manjim modifikacijama i poboljšanjima. Procjena je da SNA posjeduje preko 10.000 artiljerijskih cijevi od čega 2.500 cijevi većeg kalibra i 7.500 minibacača u svim kalibrima, dok se tačan broj višecijevnih bacača raketa ne zna, ali se cjeni da se on kreće između 4.500 i 5.500 komada u svim kalibrima. Kopnena vojska je organizirana po ešalonima, prvi operativni ešalon ima 4 korpusa, drugi ešalon također ima 4 korpusa, i ešalon strateške rezerve sa još 3 korpusa. SNA svoje korpuse organizira kao oklopne, mehanizirane, mješovite i tzv. artiljerijske korpuse, dok se njihovo ešaloniranje radi u skladu sa opermom koju posjeduju, a koja je razvrstana po rangu važnosti, odnosno bilizini stacioniranja korpusa prema demilitariziranoj zoni na 38 paraleli. U kopnenom borbenom djelovanju SNA se uveliko oslanja na artiljeriju, posebno na višecijevne bacače raketa svih kalibara i dimenzija. Sama činjenica da se artiljerija organizira kao poseban korpus, govori u prilog konstataciji da se SNA kod svog operativno strategijskog razvoja oslanja na masovne, snažne i kratkotrajne vatrene udare iz hiljada artiljerijskih cijevi, nakon čega sljedi opšti napad oklopnih i oklopnomehaniziranih korpusa ešaloniranih (poredanih) po dubini i kvalitetu opreme. SNA se dakle u svom borbenom djelovanju bazira na sovjetskoj taktici kopene vojske (KOV) iz II S.R koja se ogleda u masovnosti oklopa i jačine i masovnosti artiljerijskog vatrenog vala tzv. “Taktika spržene zemlje”. Ahilova peta ovog načina upotrebe KOV-a je nivo upotrebljivosti oklopnih snaga koje nanose udar neprijatelju, što je s obzirom na zastarijelost tenkova u SNA vrlo diskutabilno. To znači da ukoliko dođe do kopnenih operacija, gubici oklopnih snaga SNA, odnosno bolje rečeno brzina izbacivanja tenkova iz stroja, može presuditi pobjednika, jer su tenkovi ključ ofanzivne moći modernih armija.

Zračne snage Sjevernokorejske narodne armije su koncipirane na osnovu sovjetske taktike stacionarne raketno-radarske mreže PZO u kojoj avijacija igra sekundarnu isključivo odbrambenu ulogu. Ofanizvne mogućnosti Sjevernokorejske ratne avijacije su ograničene sa limitirajućim faktorima letjelica koje oni posjeduju u svom naoružanju, a uglavnom se radi ruskim tipovima mlaznih borbenih aviona MiG-19 Farmer, MiG-21 Fishbad, MiG-23 Flogger, MiG-27 Flogger II i MiG-29 Fulcrum. Ove letjelice se mogu uspješno upotrebljavati za ofanzivne zadatke, ali je njihova primarna uloga odbrana zračnog prostora. Ista situacija je i sa sjevernokorejskom mornaricom koju čine uglavnom manja i srednja borbena plovila naoružana zastarijelim raketnim sistemima brod-brod SSN- 2 Styx (P-15 Termit). Osnovnu udarnu snagu mornarice predstavljaju raketni sistemi brod-brod stacionirani na kopnu i podmornička flota koju sačinjava veći broj srednjih i malih podmnornica.

Nasuprot ovoj pomalo rogobatnoj i sirovoj vojnoj sili Sjeverne Koreje stoji Armija Republike Južne Koreje (ARJK), sa 3,5 miliona vojnika. Kopnena vojska se sastoji od tri armije sa ukupno 13 korpusa, 40 divizija, opremljenih sa 2.200 tenkova, 3.500 oklopnih transportera, 1.300 artiljerijskih cijevi velikog kalibra i 1700 minobacača svih kalibara. Svi tenkovi su 90% domaće proizvodnje tipa K-1 i K-1A1 zansnovani na najmodernijim konceptima kao što je američki M1A1 Abrams. Njihova borbena upotrebljivost je na daleko većoj razini, nego kod tenkova u naoružanju SNA, ali je njihov broj više nego upola manji. U kopnenom borbenom djelovanju ARJK se oslanja na ekstremno mobilne vojne formacije mješovitog sastava u skladu sa američkim taktičkim konceptom zračno-kopnene bitke. Prema ovom taktičkom predlošku, tjesno sadejstvo između kopenih i zračnih snaga uz veliku mobilnost svih oružanih sistema obezbjeđuje operativno-strategijsku premoć na bojištu. Osnova svih vatrenih djelovanja kod taktike zračno-kopenene bitke je visoka preciznost koja se postiže intaligentnim streljivom. Za razliku od taktike spržene zemlje, zračno-kopenena bitka se vodi kombinacijom visoko preciznih vatrenih udara iz zraka i masovne upotrebe oklopno-mehaniziranih snaga na kopnu uz asistenciju mornarice i jedinica za specijalne operacije i izviđanje. Protivnik se savladava na svim razinama vođenja oružane borbe, na strategijskom, operativnom i taktičkom nivou, često upotrebljavajući simultano sadejstvo svih rodova oružanih snaga. Mnogi vojni analitičari ovakvo vođenje rata nazivaju HIPER-RAT, jer se brzini i preciznosti borbenog djelovanja svih oružanih sistema, protivnik ne može efikasno suprostaviti, zato što nema dovoljno vremena za konsolidaciju i pregrupisavanje preostalih snaga. Dakle kod ARJK se radi o vojnoj formaciji koja je obučena i opremljena da dočeka strategijski udar protivnika, da ga iznimno brzo neutrališe i pređe u kontraudar u tjesnom sadejstvu sa ratnim zrakoplovstvom i mornaricom.

Južnokorejsko ratno zrakoplovstvo je impresivan ratni stroj kojeg sačinjavaju 420 letjelica, od čega 165 specijalno redizajniranih i po licenci proizvedenihvišenamjenskih KF-16C/F Falcon i 60 F-15K Eagle, zatim 130 američkih F-4D Phantom II i 67 F-5 Tiger II koji čine udarnu pesnicu lovačko-bombarderske avijacije. Ove letjelice su borbeno testirane i iznimno upotrebljive u ratnim uvejtima sa mogučnošću nošenja najsavremenijih raketnih sistema zrak-kopno i zrak-zrak. Sa druge strane kompletan PZO sistem sa radarskom osmatračkom mrežom je mobilan i čini ga 200 raketnih sistema Patriot PAC 2 i 130 nešto starijih sistema MIM-23 HAWK. Ratnu mornaricu Južne Koreje sačinjavaju 12 razarača i 17 fregata domaće proizvodnje naoružanih sa najsavremenijim raketnim sistemima kao što je AGM-109 Tomahawk. Tu se još nalazi i preko 100 pomoćnih i patrolnih plovila, kao i 4 nosaća helikoptera i jedan nosać aviona koji je još u proizvodnji kao i 20 savremenih podmornica.

U slučaju konvencionalnog rata, na bojištu bi pobjedu odnijela ona strana koja bude bolje ekonomisala sa vlastitim resursima, odnosno koja bi nanijela takav udarac ili uzastopne udarce neprijatelju od kojeg se on ne bi više mogao oporaviti. Blagu prednost u tom kontekstu ima ARJK, jer posjeduje visokosofisticiranu vojnu opremu i kvalitetno obučen vojni kadar koji se jednako dobro snalazi u ofanzivnim i u defanzivnim zadacima. Sa druge strane SNA bi svoje ograničene resurse usmjerila u jedan odlučujući prodor prema jugu, od kojeg bi po njihovim shvatanjima zavisio ishod rata. Ukoliko bi to propalo SNA bi se teško odhrvala kontraudaru ARJK. Ne treba gubiti iz vida i činjenicu da SAD u Južnoj Koreji imaju kontigent od 28.000 vojnika koji je tu stancioniran još od primirja iz 1953. godine. Ovaj broj američkih vojnika se može utrostručiti za svega nekoliko sati, što predstavlja poseban operativno strategijski problem za SNA i taj režim uopće. Sjeverna Koreja je formalno u ratu sa SAD-om, tako da svaka pomisao na kopnenu vojnu akciju podrazumjeva uključivanje SAD-a sa svim svojim vojnim i političkim kapacitetima u taj konflikt. Stoga je i poslana poruka Washingtonu da će Sjeverna Koreja odlučiti kako, kada i na koji način će uputiti tzv. “pravedne napade” na sve neprijatelje režima i težnje ka ujedinjenju zemlje. To neisključuje upotrebu i u nuklernog oružja. Sjeverna Koreja posjeduje interkontinentalne balističke projektile srednjeg dometa Tepodong 1 i 2, kao i Musudan 1 i Unha 1,2,3 koji mogu dosegnuti 4.500 km i imaju u dometu američku Zapadnu obalu. Bojeve glave ovih raketa su sagrađene prema vjernim kopijama sa ruskih podmorničkih raketnih sistema srednjeg dometa R-27 “Zub” sa nuklearnom bojevom glavom od 1 Mgt.

S obzirom nato da su se krvave pomorske bitke 1999, 2001. i 2009. godine i sjevernokorejski artiljerijski napad 2010. godine dešavale nakon redovnih godišnjih vježbi Južne Koreje i SAD-a, izrečene prijetnje treba shvatiti ozbiljno. Tada, kao i sad, sjevernokorejski mediji su reagovali na vježbe nazivajući ih pripremama za invaziju na Sjevernu Koreju. Opšta je ocjena da Sjeverna Koreja svoj nukelarni arsenal koristi za odvraćanje od potencijalne agresija Južne Koreje i SAD-a na svoju teritoriju. Nukerlarna prijetnja se također koristi i za smanjivanje ekonomskih sankcija kao i za bolju poziciju u pregovorima o normalizaciji odnosa Sjevera i Juga. Stoga ne treba očekivati da će Sjevernokorejski režim posegnuti za svojom posljednjom kartom, ali ne treba isključiti ni tu mogućnost.

Više s weba

loading...

Izdvajamo

Iz Ambasade SAD o izjavama Dodika o organiziranju vojske RS

- Svi građani BiH treba da budu ponosni na OSBiH. Fokusiranje na podjele iz prošlosti neće poboljšati uslove života...

Možda vas zanima i ovo