Odlikaša prije svih odgajaju roditelji pozitivnim pričama o školi i nastavnicima. A danas su oni koji obrazuju često na meti verbalnih napada roditelja.
Zvuči nevjerovatno, ali prosvjetni radnik koji se sprema u zasluženu penziju i koji je već decenijama omiljen kod svojih učenika svojevremeno nije želio ići u školu.
Ako ga je otac i silom uspio dovesti do škole, on je bježao kroz prozor. I samo igrao nogomet, sve do hladnih oktobarskih dana i kiša. Jednog dana učitelj Branko Savić pozvao ga je u učionicu da se ugrije.
– Ja sam ušao, ali u klupu nisam htio, nego samo pored peći. Učitelj Branko čitao je priče, pitao je ko bi znao prepričati, nije se javio niko. Ja sam se odvažio, prepričao priče i učitelj me nagradio velikom peticom. Tako sam ostao u školi, nikada nisam imao izostanaka, ali prvo tromjesečje sam ostao neocijenjen. Zato su na kraju prvog polugodišta bile sve petice – prisjeća se Hadžirić.
Otad sa školom više nije imao problema. Završio je osnovnu, srednju školu, Pedagoški fakultet. U godinama nakon rata iz Višegrada došao je u Maglaj i zaposlio se u Prvoj osnovnoj školi, a do tada je radio u Srebrenici, Žepi, Višegradu, Sarajevu i Zavidovićima.
– Dužnost prosvjetnog radnika je da u djeci usadi ljubav prema školi. Dijete treba da se probudi sretno što će taj dan u školu. Tu je uspjeh prosvjetnog radnika, ali, nažalost, danas je toga malo – rekao nam je sa sjetom.
Odlikaša prije svih odgajaju roditelji pozitivnim pričama o školi i nastavnicima. A danas su oni koji obrazuju često na meti verbalnih napada roditelja.
– Jedan poznati pedagog je rekao da su najveći neprijatelji djeteta njegovi preambiciozni roditelji. Hoće samo petice, iako dijete to počesto ne može postići, samo ih to zanima, a ne znanje koje dijete treba da stekne – naglašava Hadžirić.