Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i predsjednik bh. entiteta RS, uoči sastanka sa predstavnicima stranaka “Osmorke” kazao je da će tražiti druge partnere za formiranje vlasti na nivou BiH ako ne dobiju garancije za deblokadu projekata gradnje hidroelektrane Buk Bijela na rijeci Drini, aerodroma u Trebinju i gasovoda prema Srbiji.
Sastanak koalicionih partnera je okončan potpisivanjem sporazuma, a Dodik nije tražio druge partnere u vlasti. To praktično znači da je Dodik dobio tražene garancije.
Zbog toga je potrebno ukazati na neka vrlo značajna pitanja koja se odnose na ove Dodikove projekte. Kao prvo Dodik želi na svaki mogući način iz odlučivanja o njima isključiti institucije države Bosne i Hercegovine, a pošto to ide prilično teško onda je potrebno izdejstvovati saglasnost tih institucija da Republika Srpska može samostalno raditi na njihovoj realizaciji. To bi praktično značilo da se Bosna i Hercegovina odriče državnog vlasništva i svog suvereniteta na rijeci Drini i prepušta taj suverenitet Republici Srbiji i Republici Srpskoj, koje su planirale graditi hidroelektranu.
Međutim, to nije moguće i to se ne smije desiti.
Zbog čega je to tako? Ako bi se trebala graditi hidroelektrana na rijeci Drini, koja je istovremeno i granica između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije onda je to moguće samo na osnovu međunarodnog ugovora zaključenog između tih država. Zašto je potrebno zaključiti međunarodni ugovor? Zbog toga što je rijeka Drina međunarodna rijeka, jer se nalazi na granici dviju država, i svako njeno korištenje mora biti regulisano sporazumom između države Bosne i Hercegovine i Republike Srbije.
Tu se ne smiju praviti nikakve improvizacije. Tako je i sa ostalim projektima koje je Dodik najavljivao, a koji bi se realizirali zajedničkim sredstvima Republike Srpske i Srbije, a na području Bosne i Hercegovine. Time se vrši ekonomska agresija na našu državu i to se ne smije dozvoliti.
Nikakvi sporazumi koalicionih partnera ne smiju ova pitanja tretirati na način kako je to učinjeno u pomenutom sporazumu, a u kojem piše: „Partneri iz ovog sporazuma obavezuju se na kreiranje novog programa ekonomskih reformi Bosne i Hercegovine, te su opredijeljeni za brzu prohodnost i odobravanje investicionih projekata na svim nivoima vlasti, a za koje je u skladu s ustavnim nadležnostima potrebna ratifikacija, odobrenje ili neka druga vrsta aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, s ciljem brzog uklanjanja svih administrativnih barijera za realizaciju takvih projekata. U cilju podizanja nivoa investicija u Bosni i Hercegovini, izbjegavaće se politizacija pitanja investicijskih projekata”.
Ovdje se ne radi o administrativnim barijerama, već o zaštiti suvereniteta naše države. Ako želimo, a svi mi želimo, investicione projekte i njihovu realizaciju radi ekonomskog napretka naše države, onda se moramo podsjetiti da u članu III 5. (b) Ustava Bosne i Hercegovine piše „U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte.“
Neka nam neko odgovori na pitanje da li entiteti vodili pregovore o ovim pitanjima, a koja se tiču korištenja izvora energije i zajedničkih privrednih projekata? Nisu ! Zašto nisu? Zato što se ne poštuje i ne provodi Dejtonski mirovni sporazum.
Osim toga potrebno je ukazati i na član 1 Aneksa IX Dejtonskog mirovnog sporazuma u kojem piše: „Strane ovim osnivaju Povjerenstvo za javna poduzeća (“Povjerenstvo”), koje će ispitivati osnivanje javnih poduzeća Bosne i Hercegovine za pružanje zajedničkih javnih usluga, kao što su komunalne službe, energetika, poštanske i komunikacijske usluge, a za dobrobit oba entiteta.“
U članu 3. istoga Aneksa propisano je .“ Strane mogu odlučiti, na osnovi preporuke Povjerenstva, da im osnivanje transportnoga poduzeća služi kao model za osnivanje drugih zajedničkih javnih poduzeća, kao što su ona za upravljanje komunalnim djelatnostima, energetikom, poštanskim i komunikacijskim uslugama.“
Gdje su ta i koja su to javna preduzeća koja su osnovana, odnosno koja su morala biti osnovana na osnovu Aneksa IX Dejtonskog mirovnog sporazuma?
Ja mislim da takva preduzeća ne postoje. A ako hoćemo realizirati zajedničke projekte sa susjednom državom Srbijom, a koji se odnose na energetiku, porebno je da imamo ta preduzeća.
Znači, prvo osnivanje zajedničkih javnih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Zatim zaključivanje međunarodnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji HE na rijeci Drini.
Poslije toga u realizaciju tog projekta se uključuju preduzeća Bosne i Hercegovine, koja su se osnovala na osnovu Aneksa IX Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve drugo je predaja resursa naše države kojima raspolažemo drugoj državi – Srbiji i urušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše države.
Ne može se na ova pitanja primjenjivati Zakon o koncesijama Bosne i Hercegovine, a posebno entitetski zakon o koncesijama, koji u najvećem dijelu svoga teksta govori o Komisiji za dodjelu koncesija, načinu njenog imenovanja i naknadama koje primaju za svoj rad, a ni slova nema o ovim pitanjima koja se žele provući kroz nekakav politički sporazum političkih stranaka. ne može preduzeće RS, koje prodajom dionica/privatizacijom ili na neki drugi način u većinskom vlasništvu nekog preduzeća iz Srbije, a zatim to preduzeće treba zajednički investira sa preduzećem iz Srbije na području Bosne i Hercegovine, na kojem isključivu nadležnost ima država Bosna i Hercegovina.
Pokušali su nam ovo pitanje podmetnuti kao kukavičje jaje i prikazati kao komplikovano i teško. A stvari su jednostavne i vrlo jasne, piše nap.ba.