U našoj državi postoje razne agencije, komisije koje troše milione, a rezulati njihovog rada nisu vidljivi. Naprimjer,članovi Komisije za koncesije BiH, osim što imaju redovne poslove oni su mjesečno plaćeni po 3500 maraka, ne računajući raznorazne naknade, piše Dnevni list.
Komisija za koncesije BiH sa sjedištem u Banjoj Luci ima devet zaposlenika i lani je sudjelovala u tri projekta na izdavanju koncesija koje su u nadležnosti države, ali je to bilo na inicijativu potencijalnih koncesionara. Što se dogodilo s ta tri projekta, Komisija, čiji je godišnji proračun 1,076 milijuna maraka, ne zna. Lani je na bruto plaće zaposlenika otišlo 723.000 maraka, piše Dnevni list.
Prema onome što se zna, Komisija za sedam godina postojanja nije izdala nijednu koncesiju. A da joj novca ne nedostaje, pokazuje to što je sa svog računa isplatila po 3500 maraka Milomiru A., Oliveri D. i savjetniku Ismetu V. za izradu magistarskih radova. Ruke zadovoljno trlja i biznismen iz Banje Luke Jovo V. kojem Komisija godišnje isplaćuje 100.000 maraka na ime zakupa poslovnih prostorija.
Ovo je samo jedan u nizu primjera koji svjedoče kako država troši novac poreznih obveznika. Sličnih državnih komisija, ureda, agencija, direkcija… nije malo i oni svake godine koštaju milijune i milijune maraka, a da ništa ili gotovo ništa ne rade.
Agencija za poštanski promet BiH ima 12 zaposlenika i godišnji budžet od 882.000 maraka. Od toga je na bruto plaće lani potrošeno 524.000, a na zakup prostorija mjesečno se isplaćuje oko 8000 maraka. Malo tko zna objasniti što zapravo radi ta agencija, a ona sama službeno priopćava da je “regulator djelatnosti u području poštanskog prometa i djeluje u interesu BiH i njenih građana”. Agencijom upravlja vijeće od tri člana koji su dobro plaćeni, a jednom od njih isplaćeno je 3500 maraka na ime pomoći u izradi magistarskog rada, piše pomenuti list.
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, čija je direktorica Maja Stojkić, ima sjedište u Mostaru i područne jedinice u Sarajevu i Banjoj Luci. Članovi odbora, njih šest, koji upravljaju Agencijom, svakog mjeseca naplate po 600, a predsjedatelj 800 maraka. Agencija ima 27 zaposlenika i lani je potrošila milijun i pol maraka. Kada se zna da je oblast školstva i obrazovanja u nadležnosti kantona i entiteta, onda ima smisla pitanje što zapravo radi ta državna institucija.
Zakoniti nemoral
Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost prošle godine imala je budžet težak 981.000 maraka. Na bruto plaće 18 zaposlenika potrošeno je 509.000, a na zakup prostorija u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru 128.000 maraka.
Skupo porezne obveznike košta još jedna državna institucija neobičnog imena – Ured za harmonizaciju sustava plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju. Ima tri zaposlenika i proračun u iznosu od 529.000 maraka. Od toga je za bruto plaće zaposlenih prošle godine potrošeno 100.000 maraka, a za zakup poslovnog prostora nešto više od 40.000 maraka.
Na čelu Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja je Radenko Radović, zamjenik je Seid Uzunović, a savjetnica je Snježana Akulović. Ova uprava sa sjedištem u Sarajevu godišnje na raspolaganju ima oko 500.000 maraka, a pitanje vraća li uloženi novac poreznih obveznika još čeka odgovor.
I Parlament BiH i Vijeće ministara znaju upozoriti na besmislenost postojanja nekih državnih institucija, na rasipništvo i rastrošnost, međutim ne povlače nikakve konkretne poteze kako bi se to zaustavilo. Očigledno da preporuke i javni proglasi kako treba štedjeti ostaju samo mrtvo slovo na papiru i da su čelnici državnih agencija, ureda i komisija pronašli nove, sofisticiranije metode za trošenje javnog novca što Milenko Šego, šef Ureda za reviziju institucija BiH, naziva “zakonitim nemoralom”.
Ovo je tako zbog toga što im zakonski propisi to omogućavaju, a moral ovdašnjih dužnosnika i uopće političara odavno je pretvoren u žvakaću gumu. Uostalom, samo podatak da se godišnje iz državnog proračuna isplati 30 miliona maraka za zakup poslovnih prostora za državne institucije dovoljan je pokazatelj kako se gazduje javnim novcem, zaključuje Dnevni list.
Izvor: Dnevni list