Prijedorčani Milana i Brane Stojić pronašli su u blizini svoje zgrade sovu, za koju se naknadno ispostavilo da je veoma rijetka i ugrožena vrsta – dugorepa ili uralska sova.
Ova sova ima raspon krila 118 centimetara i masu od 685 grama, mada je prosječna masa te vrste od 720 do 1.200 grama.
“Ležala je nepomična u jarku i gledala me krupnim crnim očima, kao da moli za pomoć. U blizini je bio parkiran golf na kojem sam vidjela perje”, objašnjava Milana Srni.
Budući da je bila nedjelja ujutro i da Milana nije znala kome da se obrati, pokušala je putem telefonskih informacija pronaći neko društvo za zaštitu životinja, ali nije uspjela.
Onda je pozvala lokalnu televiziju i tamo dobila broj telefona Sportsko-ekološkog društva za uzgoj i zaštitu sitnih životinja “Golub”. Pozvala je sekretara tog društva Branka Stojanovića, koji je odmah došao po sovu.
Branko je sovu smjestio kod svoje kuće i o njoj se brine sa bratom Darkom, a u praćenje sovinog zdravstvenog stanja uključena su četiri veterinara iz Prijedora.
“Stanje joj se neznatno poboljšalo. Hranimo je piletinom i ćurećim srcima, a zalogaje joj dajemo pincetom, jer je riječ o veoma agresivnoj vrsti kod koje su zabilježeni čak i napadi na ljude u situacijama kad joj je gnijezdo ugroženo”, pojašnjava on.
Detaljnim veterinarskim pregledima ustanovljeno je da sova nema tragova povreda niti preloma, a u tretman su uključeni vitamini i odgovarajuće terapije.
Dobili su i ponudu veterinara iz Banjaluke da obavi besplatno rentgensko snimanje sove ne bi li se utvrdio uzrok njenog stanja.
“Sumnjamo na šok i na neuhranjenost, ali nemamo nikakvog iskustva sa ovakvom vrstom, pa bi nam svaka pomoć dobrodošla”, navodi Branko Stojanović.
Veterinar Mile Mirković, u saradnji sa društvom “Golub”, stupio je u kontakt sa ekspertima za ove ptice iz Srbije i oni su potvrdili da je riječ o rijetkoj i ugroženoj vrsti – dugorepoj ili uralskoj sovi.
“Sova ima dobre vitalne parametre, ali i veliki hendikep – imobilnost. Prognoza je neizvjesna, a zbog tog hendikepa može biti i loša, jer sova lovi nogama i hrani se držeći nogama plijen”, pojašnjava Mirković.
U Prijedoru je prošlog mjeseca, nakon sedam godina pauze, ponovo zaživjelo Sportsko-ekološko društvo za uzgoj i zaštitu sitnih životinja “Golub” čija tradicija datira iz 1979. godine.