Sanela Mehić je rođena i odrasla u Bihaću. Igrom sudbine se preselila u Kiseljak prije više od deset godina te je od tada ponosna stanovnica ovog grada.
Na našim područjima smo uglavnom navikli vidjeti muškarce koji voze autobuse i kamione, ali sresti ženu koja vozi autobus je skoro pa nemoguće.
Ipak, drumovima krstari simpatična Kiseljačanka Sanela Mehić koja je uposlenica firme “Globtour”, piše Mahalla.ba.
Sanela Mehić je rođena i odrasla u Bihaću. Igrom sudbine se preselila u Kiseljak prije više od deset godina te je od tada ponosna stanovnica ovog grada.
Pitali smo Sanelu odakle želja za neobičnim pozivom vozača autobusa?
“Moja želja je uvijek bila voziti kamione i obilaziti gradove i države. Prvo sam položila C i E, ali, nažalost, naše društvo ima predrasude. Nisam se nigdje mogla zaposliti kao žena. Pokušavala sam u par firmi. Svi kažu javit ćemo i na tome i ostane. Vidjela sam oglas da “Globtour” Kiseljak traži vozača. Otišla sam do direktora Ivice Tole i doslovce pitala:”Ima li on predrasude što sam žena i mogu li se prijaviti?” Rekao je da nema i da ću dobiti šansu i posao te da je dalje na meni. I tako je i počelo. Ovom prilikom se zahvaljujem “Globtouru” Kiseljak, a posebno g. Ivici Toli. Da mi on nije ukazao povjerenje i vjerovao da mogu uspjeti, nikada ne bih bila gdje sam sada” – kaže Sanela za Mahalla.ba te dodaje da se zahvaljuje svim kolegama koji su imali strpljenja i naučili je svim pojedinostima i specifičnostima života vozača.
Sanela kaže da u “Globtouru” radi već dvije godine i prezadovoljna je poslom i odnosom firme prema svojim vozačima.
Pitali smo Sanelu kakve su bile reakcije kolega kada je počela raditi?
“Naravno da su reakcije bile podijeljene. Od onih koji su sa ironijom prihvaćali do onih koji su se i podsmjehivali. A, naravno, i onih koji su mi bili potpora i podrška i bez kojih ne bih ni uspjela. Neću nikoga nabrajati, oni ce se sami prepoznati – ističe Sanela.
Interesovalo nas je, posebno, kakve su reakcije putnika kada vide da im je vozač žena?
“Putnici su u početku kada uđu bojažljivi, ne vjeruju i jednostavno imaju straha. Ali kada vide da to radim i vozim bez greške i oni se opuste. Sada dobijam često poruke potpore i podrške od putnika. Imam poseban odnos prema našoj djeci kada ih vozim u školu, pa mi čak pišu i pisma podrške”, kaže Sanela.
Sanela se ne boji rada niti raznolikih autobuskih relacija u okviru svoga posla.
“Vozim sve što me rasporede jer kod nas nema određenih linija ni relacija. Vozim najčešće za Split i Makarsku, ali sam vozila i do Zagreba, Dubrovnika, Ljubljane, Kopra. I nadam se da ću u skorijoj budućnosti dobiti priliku voziti naše linije za Njemačku i ekskurzije do Španije, Grčke, Turske, da obiđem što više mjesta i upoznam što više ljudi, država i kultura”, govori Sanela.
Pitali smo Sanelu, ima li nešto što bi željela, a nije još ostvarila u okviru svoga posla?
“Mislim da sam postigla svoj cilj i ostvarila svoj san. I poručujem svima da se u životu ne boje ničega. Sve se može postići ako imate volju i to želite. Ništa nije nedostižno i nemoguće ostvariti. I pozivam sve mlade ljude koji imaju želju kao ja da voze autobus, neka se jave i firma će im sigurno pomoći, kao i meni”, govori Sanela.
Također, Sanela nam je kazala da joj je porodica velika podrška, a posebno ističe svoga oca i njegovu nesebičnu podršku.
Na kraju, u neformalnom razgovoru smo pitali Sanelu, zbog života vozača, trpi li njen privatni život, a Sanel je kroz osmijeh kazala:
“Nemam djece i nisam udata. Valjda ću sada kao vozač uspjeti naći dečka jer vozači su na glasu kao veliki momci, pa ću, valjda, i ja uspjeti naći srodnu dušu”, zaključuje Sanela.