U naizgled sasvim običnoj trgovini u jednom sarajevskom naselju krije se kancelarija sa nimalo običnom kolekcijom. Nekome ta kolekcija ne bi značila mnogo, ali za Nedima Mutevelića ona predstavlja veliki dio njegovog života.
U periodu života kada su mnogi završili fakultete, počeli da traže poslove, ženili se ili udavali, Nedim je počeo da sakuplja minijature automobila. Nedim Mutevelić iz Sarajeva posljednjih 25 godina posvetio je sakupljanju minijatura automobila, što ga je dovelo do toga da postane najveći kolekcionar ‘autića’ u Bosni i Hercegovini.
Vrata kancelarije u kojoj drži svoje ljubimce otvorio je i ekipi agencije Anadolija. Mercedes, BMW, Volkswagen, Renault, formula, terenci, putnička vozila, kombiji čine ovu bogatu i šarenoliku kolekciju.
Nedimova nana Zekija Mutevelić, prema pričama njegove porodice, davne 1932. godine bila je prva žena u Sarajevu koja je imala vozačku dozvolu. Nastavljajući majčinim stopama, i Nedimov otac vozio je rally utrke. Ljubav prema autima rodila se u Nedimu još u ranom djetinjstvu.
“Prije 25 godina, 1988. godine, odlučio sam da je vrijeme za neki hobi. Od malih nogu bio sam vezan za auta i najprirodnije mi je bilo opredijeliti se za takvo nešto. Sama finansijska situacija ne dozvoljava sakupljati prave modele, pa sam pronašao utjehu u umanjenim replikama“, prisjetio se Nedim.
Vremenom je sakupio pravu kolekciju, koju čine 602 minijature u njegovim policama. Sva auta su u jednakim omjerima u odnosu na prave modele, razmjera jedan naprema 18. Kako su na tržištu zastupljene skoro sve verzije auta, jer je svaki proizvođač zainteresovan za proizvodnju i minijature, tako se i Nedim trudi da u svojoj kolekciji ima barem jedan model od svakog prozvođača.
“U kolekcionarstvu postoje i drugi omjeri, koji su možda i zastupljeniji i nude veći broj modela, ali mene interesuje samo taj jedan naprema 18”, rekao je Nedim.
Kao i za svaki hobi, i za njegov je potrebno najprije puno ljubavi i strpljenja. Sa finansijske strane nije baš ni jeftino, ali kako ne kupuje svaki dan minijature, može si priuštiti i taj dio.
“Treba čistiti, pratiti, utroši se dosta vremena na to. Ali, dio života sam okrenuo na tu stranu, pa zašto da ne, nastavit ću tim putem”, istakao je Nedim.
U njegovoj zbirci mogu se pronaći zaista nevjerovatne stvari. Većina minijatura vjerodostojna je replika svojih 18 puta većih originala. Amortizeri, motori, kožna sjedišta i retrovizori samo su dio onoga što se nalazi na njima. Formula sa šest točkova i šrafcigerom za skidanje guma, Mercedes G4 iz 1938. godine u kojem se vozio Adolf Hitler, Barakuda, Hummer, čine da posmatrač ne zna na koju stranu prije da pogleda.
Minijature najčešće kupuje putem interneta. Provodi dosta vremena na stranicama za kupovinu, gdje putem aukcija dolazi do novih ljubimaca. Kako ima priliku i često da putuje, u zemljama svijeta kupuje nove primjerke za svoju kolekciju. Godišnje u prosjeku kupi oko 50 modela, a dolaze iz svih krajeva svijeta.
“Često se i mi, kolekcionari sa prostora bivše Jugoslavije, nalazimo u Zagrebu. Mi to zovemo Mala Santa, mjesto kod jednog prijatelja kojeg zovemo Deda. On je najstariji od sviju nas i preko 40 godina sakuplja modele. U njegovom stanu je naša baza gdje se sastajemo svaki drugi, treći vikend. I tom prilikom nabavljamo modele i razmjenjujemo ih”, rekao je Nedim.
Vrijednost je za njega u drugom planu. Svih 602 autića za Nedima vrijede jednako, bez obzira da li ih je dobio na poklon ili platio više stotina eura.
“U porodici smo svi vezani najviše za Renault, pa možda zato imam najviše modela ovog proizvođača. Drag mi je i BMW, pa i njegovih modela ima puno. Ali ne mogu napraviti razliku da li mi je jedan draži od drugog. Najstariji model je Fićo iz Španije, koji je napravljen 1960. godine i on je vjerovatno i najveći raritet, jer mu je već 53 godine“, pojasnio je Nedim.
Da li ima najveću zbirku ili ne, nije mu primarna stvar. Njegov prijatelj iz Mostara također sakuplja minijature, ali nijedan ne zna koliko modela broji kolekcija onog drugog.
“U Sarajevu sam imao priliku upoznati ljude koji se bave ovim hobijem, ali u svoja četiri zida. Vjerovatno se stide reći da se igraju autićima. Ja se sa svojim igram s vremena na vrijeme, zašto ne. Zato ih i imam”, rekao je kroz smijeh Nedim.
Od svoje 25 godine, dobar dio života Nedim je posvetio svom hobiju. Ipak, on ga ne želi sebično sačuvati za sebe. Njegov plan je da jednog dana otvori Muzej automobila u Sarajevu, gdje će, pored drugih stvari, izložiti i svoje minijature.
“Od malih nogu sam sa autima. Otac mi je vozio trke, kao klinac sam hodao oko tih vozača i dosta ih znam i po imenu. Sarajevo je bilo jak centar automobilizma ’70-ih godina, a nove generacije o tome slabo znaju. U malom Muzeju ovi modeli bi služili kao eksponati, a neki bi bili u vezi sa određenim ljudima”, istakao je Nedim.
Nedim radi sa autoindustrijom, pa veliki broj ljudi koji dođe u njegovu kancelariju, ima priliku pogledati i minijature. Tako najčešće subotom ljudi dolaze sa djecom ili prijateljima da razgledaju kolekciju.
“Bude interesantno. Djeca bi da se igraju, a stariji se sjećaju nekih komšija koji su imali taj auto. Uvijek se probude neke pozitivne uspomene kada se vide neki modeli”, rekao je Nedim.
Svaki model, priča za sebe
Za svaki model tačno zna kako ga je nabavio. Kaže da 602 nije veliki broj, da se ne bi sjećao, pogotovo kada se to „razgodi na 25 godina“. Prisjetio se i nekih anegdota pri nabavljanju modela.
“Igrom slučaja, imam tri modela koja sam dobio, a nikada ih nisam platio. Fabrika koja dostavlja modele napravila je grešku i poslala mi ih kao redovnom kupcu bez objašnjenja. Kada sam prvi put urgirao da sam dobio model, rekli su mi da nema veze, te da će platiti onaj od njih koji je pogriješio. S vremena na vrijeme dobijem na poklon model koji sam zaista želio, a nisam ga mogao priuštiti. Onda dođe neko iz daleka i donese baš taj model”, kazao je Nedim.
Duplikate ne dobija, pa je veoma sretan zbog toga. Jedini dupli model koji ima kupio je greškom sam i u drugoj boji, pa je to jedina minijatura koja stoji kod kuće.
(Anadolija)