Iako je tuzlanski UKC bio epicentar ovog problema, danas su stvari daleko uređenije i nema prostora za ovakve propuste, jer postoje jasno propisane procedure.
Od 1980. do 1994. godine, prema prijavama roditelja i još nezvaničnim informacijama, iz bolnica u Bosni i Hercegovini nestalo je više od 120 djece. Prema svjedočanstvima roditelja, s tuzlanskog Univerzitetskog kliničkog centra nestale su 72 bebe, najčešće zbog navodnih komplikacija nastalih nakon poroda – piše Oslobođenje.
Tako je brata, kako nam je sam potvrdio, izgubio i Haris Omerović iz Tuzle. Njegova majka je 10. aprila 1994. godine rodila blizance, teške po oko 1.800 grama. Obje bebe su bile žive po rođenju, zaplakale su, a majka ih obje podojila po nekoliko puta. Nekoliko sati kasnije, neko od osoblja javio je da je jedna beba umrla.
– Vidjela je da smo obojica živi i zdravi, zaplakali smo na porodu, ali nekoliko sati kasnije dolazi doktorica ili sestra i kaže da je jedan od nas preživio, dok je drugi umro. Razlog za to je da, navodno, nije bilo struje i da nije bilo dovoljno inkubatora da se smjesti i moj brat, ispričao nam je Omerović.
Bilo im je sumnjivo što nisu dali da se dijete vidi i to što je bolnica insistirala na tome da sama ukopa dijete te snosi troškove ukopa. Posebno sumnjivo je ispravljanje podataka prilikom rođenja djece. Obje bebe su zavedene s masom približnom 1.800 grama, međutim, za bebu koja je kasnije nestala masa je prepravljena na oko 900 grama, što je otvaralo mogućnost ukopa bebe po mnogo jednostavnijoj proceduri.
– Roditelji su mi rekli šta se desilo i ja sam počeo ganjati dokumentaciju. Prvo je bilo nemoguće doći do ičega, ali smo dosta saznali od tada. Znam sto posto da je živ i da ćemo se upoznati jednom, uvjeren je Omerović.
Nestale bebe sve su prisutnija tema u javnosti bivših jugoslovenskih država. U tome prednjači Srbija, gdje se broj nestale djece mjeri u hiljadama. Beograd se često dovodi i u vezu s nestalim bebama iz Tuzle te ostalih bh. gradova, jer su djeca, najčešće jedno od rođenih blizanaca, upućivana na liječenje u beogradske bolnice. Odatle se nisu vraćala.
– Bebi-afera bukti punom parom, ali nema reakcije zvaničnih organa. Roditelji masovno vrše istrage, javljaju nam se nelegalno usvojena deca, prodata deca i vidimo da ima pomaka, kazala nam je Ana Pejić iz Udruženja nestalih beba Vojvodine.
Iako je tuzlanski UKC bio epicentar ovog problema, danas su stvari daleko uređenije i nema prostora za ovakve propuste, jer postoje jasno propisane procedure.
– Ukoliko se desi smrt novorođenčeta, postoje dva načina zbrinjavanja, a majci se omogući da izabere. Da da pristanak i ostavi plod ustanovi na zbrinjavanje, a drugi način je da preuzme porodica tijelo. Ostavi se dovoljno vremena majci, ali i cijeloj porodici i oni zajedno odluče na kraju potpisujući pristanak, kazao nam je Adnan Babović, zamjenik načelnika Klinike za ginekologiju UKC-a.