Kada je Mensur Šehić (33) iz Visokog osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, imao je samo 24 godine, i minimalno školsko obrazovanje.
Devet godina kasnije, on je još uvijek u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, ali je njegov pogled na život posve drugačiji.
Šehić je postao uspješan drvorezbar: izrađuje sahare, peškune, stolove i stolice čija vrijednost na tržištu dostiže više sotina maraka. Govori kako prije zatvorske kazne nije ni slutio da bi mogao postati umjetnik na drvetu.
– U životu ponekad učiniš neke stvari koje nisi trebao učiniti – rekao je Šehić za bh. novinsku agenciju Patria (NAP).
– Ali, važno je da čovjek shvati da je pogriješio, i da se počne okretati pozitivnim vrijednostima u životu. Hvala Bogu da sam i ja to shvatio. Vrijeme koje provodim ovdje odlučio sam iskoristiti na pravi način. Počeo sam se zanimati za drvo, i vrlo brzo sam usavršio zanat kojim želim da se bavim i kada izađem na slobodu – kaže Šehić.
U zatvorskoj radionici on ima sav potreban alat za izradu drvenarija, ali ga brine kako će nabaviti pribor kada izađe na slobodu.
– Uspio sam prikupiti nešto sitnijeg pribora, a nadam se da ću uspjeti obezbijediti i veće mašine – govori Šehić.
Hidajet Jabandžić, direktor KPZ Zenica kazao je za NAP kako Šehić nije jedini slučaj uspješne rehabilitacije zatvorenika.
– Imate ljude koji, recimo, nikada nisu uzeli kist u ruke, ali su u zatvoru otkrili da znaju slikati, i sada prave radove koji su jako zanimljivi i kvalitetni – kaže Jabandžić, dodajući da su zatvorenici u velikoj mjeri zainteresirani za sekcije koje im KPZ pruža.
– U okviru radne i okupacione terapije imamo čak i osnovnu i srednju školu. Diplome koje zatvorenici steknu u KPZ potpuno su validne. Na njima čak ne piše da su bili u zatvoru – kaže Jabandžić.