Probleme nemaju ni mladi ljudi koji studiraju na univerzitetima u oba grada, druže se i kako kažu, nemaju vremena, ni strpljenja za političke izjave i najave.
Dok se svakodnevno, u posljednje vrijeme sve češće i glasnije prebrojavaju krvna zrnca, sve je manje onih koji se bude u Bosni i Hercegovini. Oni koji se probude dobiju udarac realnosti da je ovdje svaki peti stanovnik ispod granice siromaštva, više od pola miliona ljudi živi od manje od pet maraka dnevno, a više od 400.000 njih vapi za bilo kakvim poslom.
Bilo kakav posao ne bira ni mjesto, ni vrijeme. Možda bi interes bh. političara zadovoljio drugačiji podatak, ali putem između Sarajeva i Istočnog Sarajeva svakodnevno prelazi desetine hiljada građana, živeći suživot.
“Devedeset posto ljudi iz Istočnog Sarajeva radi u Sarajevu, pa eto kakav je suživot”, rekao je aktivista Milan Ilić.
Što potvrđuju i oni koji žive u Republici Srpskoj. Pitali smo ih koliko često građani Istočnog Sarajeva odlaze u Federaciju.
“Svaki dan, radim dole.”
“Pa idem, ne idem često, ali idem.”
“Ja studiram u Federaciji, tako da često sam dole. Nikad nisam imala probleme, ni tamo, ni ovdje.”
“Pa, odem često.”
“U mene kum dolazi kući, a on je musliman, dolazi redovno i za Božić i za slavu i za Vaskrs. Naravno da idem i ja kod njega, ne može on kod mene da dolazi, a ja kod njega da ne idem.”
Konkretno, prema podacima Porezne uprave Republike Srpske iz prošle godine, preko 7.000 građana ovog entiteta je prijavljeno da radi u Federaciji, a i u tom entitetu ista slika, građani Sarajeva, ukoliko ima potrebe, odlaze u Istočno Sarajevo kazali su nam oni:
“Svaka dva dana.”
“Manje, ne postoji neki razlog da ne idem, ali eto tako saobraćaj i to.”
“Ne idem nikako, nemam potrebe, možda slučajno u vezi neke kupovine, a ovako ne idem, jer imam ovdje prodavnice.”
“Pa često idem.”
Takve probleme nemaju ni mladi ljudi koji studiraju na univerzitetima u oba grada, druže se i kako kažu, nemaju vremena, ni strpljenja za političke izjave i najave.
“Mi mladi ljudi želimo zaista da se ovdje nešto popravi i mislimo ako se nešto ne popravi i ako se nastavi sa ovom etnonacionalističkom retorikom, mislim da nećemo daleko da doguramo, tako da mislim da mladi ljudi ovo što se dešava osuđuju, želimo pozitivne promjene, a ne negativne, želimo ostati ovdje, ali ako ovakvi politički sukobi se nastave i eskaliraju, mislim da to neće biti slučaj”, rekao je aktivista Nermin Topović iz Banjaluke.
Vanja Stokić, takođe iz Banjaluke, kazala je:
“Priroda mog posla je takva da sam često na teritoriji Federacije, idem tamo na različite terene priče, idem na konferencije, sastanke i nikad mi to nije predstavljalo problem. Moj problem je vezan i za Federaciju i za Republiku Srpsku i ja uopšte ne osjetim te potrebe i tu entitetsku liniju.”
Pa tako, dok se u parlamentarnim i skupštinskim salama raspravlja o zemljištu, Sudu, ulogama i principima, oni kojih se i najviše tiče politička situacija danas ni govora o podjelama ili referendumima. Govore o poslovima kojih nema, budućnosti koja je upitna o strahu od očekivanja, jer u ovoj zemlji, ako pitate njene građane, više ništa nije neočekivano.
Autor: N1