Brojka od čak 30 miliona mrtvih ljudi na Facebooku, čini se nevjerojatnom – otprilike, više od 30 gradova veličine Zagreba ili dva New Yorka.
Mi smo prva generacija ljudi koji imaju online identitete, tako da kada neko umre, nužno je razviti nove oblike upravljanja tim identitetima.
Facebook neće ukloniti nečiji profil osim ako to ne zatraži njegova porodica. Facebook je nedavno objavio svoje nove smjernice za “memorijalne” stranice na toj društvenoj mreži:
Kad osoba umre, mi ovjekovječujemo njegov račun kako bi zaštitili njegovu privatnost. Ovdje su neke od ključnih značajki “memorijalnih” računa:
– Nitko se ne može prijaviti na memorijalni račun i nema prihvaćanja novih prijatelja
– Ovisno o postavkama privatnosti pokojnikovog računa, prijatelji mogu podijeliti zajedničke uspomene na njegov memorijalni timeline
– Svatko može poslati privatnu poruku preminuloj osobi
– Sadržaj koji je pokojnik objavio (fotografije, postovi) ostaje na Facebooku i vidljiv je publici s kojom ga je dijelio
– Memorijalni timeline ne pojavljuje se u “People You May Know” niti među drugim sugestijama Facebooka
Student Jed Brudbaker studirao je društvene mreže, osobito MySpace nekoliko godina nakon što je neko umro i objavio na tu temu naučni rad pod nazivom “Smrt i društvena mreža” kako bi unio malo više svjetla u fenomen mrtvih ljudi koji još žive online:
“Ono što je iznenađujuće [na MySpace-u], je to da smo vidjeli kako se ljudi vraćaju i nastavljaju komunicirati s mrtvim ljudima, iz godine u godinu da bi rekli ‘Nedostaješ mi'”, objasnio je Brudbaker. “Također smo analizom MySpacea otkrili post-mortem prakse socijalnog umrežavanja. Ljudi su dijelili uspomene, slike, priče s tom osobom, kao da je ta osoba još uvijek živa.”
Tu je i koncept nazvan “Infosuicide” koji označava svojevrsno informacijsko samoubojstvo kada osoba u potpunosti izbriše svoj online dentitet. Programer Mark Pilgrim jednog je dana izbrisao sve što je ikada učinio online, ostavljajući mnoštvo svojih sljedbenika zbunjenim kako dalje postupati. Mnogi smatraju da je ovaj programer učinio dosta dobrih stvari za online programersku zajednicu te da njegovu povijest na internetu treba arhivirati, dok drugi pak smatraju da je njegova želja bila da izbriše sve i da to treba poštivati. Rasprava o tome još traje, prenosi Net.
Ono što je sigurno je da godinama kasnije ljudi još uvijek komuniciraju s profilima mrtvih. Ono što je rečeno online tamo ostaje zauvijek, a svatko od nas će neizbježno biti ovjekovječen onime što je ikada objavio.
(Vijesti.ba)