„Zanat ne da ni ogladniti, a ni pohasiti“, kaže Jabučar čija porodica se već devet generacija bavi kazandžijskim zanatom
Mnoge ulice na Baščaršiji, srcu starog Sarajeva, nose nazive po starim zanatima. Razvoj zanatstva u Sarajevu počeo je sa dolaskom Osmanlija s obzirom na to da su oni već imali razvijenu gradsku civilizaciju i izgrađene enafske organizacije. Mnogi od tih zanata su se duboko ukorijenili u Sarajevu i postali dio bosanskohercegovačke tradicije.
Nasir Jabučar, član jedne od najstarijih sarajevskih porodica, te zanatlija jednog od najstarijih sarajevskih zanata, kazandžija, za agenciju Anadolija priča o svom zanatu i tradiciji.
„Moja porodica se bavi ovim zanatom već nekoliko stotina godina. Ja sam deveta generacija, a i moj nasljednik je nastavio tu tradiciju. Ovo je jedan od 150 zanata koji su u naše krajeve došli s Osmanlijama. Svaka ulica na Baščaršiji je nosila naziv zanata koji je bio u njoj. Ovaj esnaf je to zadržao i, uz Božiju pomoć, i aktivnosti porodičnih tradicija, ovaj zanat se i danas njeguje i egzistira“, rekao je Jabučar.
Njegova porodica više od 400 godina živi u Sarajevu. Nasir Jabučar kaže da je on deveta generacija koja se bavi kazandžijskim zanatom.
Ljubav prema zanatu
„Prvi dan osnovne škole, prvi dan je i zanata. U ranoj mladosti čovjek se zaljubi u to i ta ljubav prati ga do groba. Kada se stručno osposobimo, osamostaljujemo se. Moja sreća je da je moj otac hadži-Asim bio moj učitelj. Pored mene, naučio je i mog brata i mnoge druge. Ja sam nastavio njegovu tradiciju, te osim mog sina, naučio sam još četvoricu momaka od kojih jedan i radi sa mnom“, kaže Jabučar i dodaje kako je jedini amanet koji mu je otac ostavio bio da prenosi znanje na mlađe generacije.
Jabučar predaje u sarajevskoj Školi metalskih zanimanja teoretsku nastavu, a djeca praksu obavljaju po čaršijskim radnjama. On tvrdi kako su mu neki predlagali da otvori i privatnu školu, no on je želio svoj djeci koja imaju talenta i želje prenijeti svoje znanje.
„Posljednjih godina vlada nepopularna izreka kod nas, a to je ona kad roditelji kažu djeci ‘ako ne budeš učio, daću te na zanat’. Upravo suprotno, zanat je veoma koristan, a to su nam pokazali i periodi ratova. Zanat, što se kaže u našem narodu, ne da ogladniti, ali ne da ni pohasiti“, kaže Jabučar. Dodavši kako je veliki pobornik da se nadarenu omladinu privoli da ostane u BiH, Jabučar ističe kako je na dobrom putu da se zanati zaštite.
„Gdje god da sam, ja bih bio ovo što jesam. Zanat je moja druga ljubav i ona će vječno biti moja“, rekao je Jabučar, te dodao: „Moje ensaflije i ja imamo društvo koje ima za cilj zaštitu zanata, jer oni spadaju u kulturnu baštinu. Svugdje je kriza, i ljudi su nestrpljivi. Zanat iziskuje mukotrpan rad i trud, te kada bi vlast zaštitila zanatlije na pravi način, njima bi bilo puno bolje.“
Džezva za Guinessa i svjetski državnici
„Moj sin radi sa mnom od svoje 5-6 godine, kada smo napravili najveću džezvu na svijetu, koja je ušla u Guinessovu knjigu rekorda. Zajedno sa nama dvojicom, potpisnik džezve je i moj sadašnji radnik, a budući majstor Admir. Sam talenat nije dovoljan, ali ako imate dobrog majstora, taj talenat se može nadograditi i unaprijediti“, kaže Jabučar koji je po svome umijeću poznat i van granica BiH, a njegovu radnju u Kazandžiluku posjetili su mnogi svjetski državnici.
„Dolazili su mi predsjednici, državnici, službenici iz svih krajeva svijeta. Nedavno me je posjetio i generalni sekretar UN-a Ban Ki-Moon. Svakome od njih dao sam mali poklon, kako bi se sjećali posjete Sarajevu i mojoj radnji“, naglasio je Jabučar.
(Bh-index)