Svake godine ubijaju se milijarde tek rođenih muških pilića. Razlog je što mužjaci ne nose jaja, a tovljenje nije isplativo.
Kada se pilići u industrijskim pogonima izlegu, zaposleni ih odmah sortiraju na muške i ženske. Ženke se stavljaju na desnu pokretnu traku, pakuju u kartone i šalju dalje u pogone za uzgoj. Mužjaci se, međutim, stavljaju na lijevu pokretnu traku, koja ih vodi u sigurnu smrt.
Krivac za to je specijalizacija industrijskog uzgoja peradi, objašnjava Marius Tinte, portparol Njemačkog udruženja za zaštitu životinja u intervjuu za Dojče vele: “Postoje kokoške za tovljenje, koje se uzgajaju zbog mesa i nosilje, koje daju puno jaja. Muški pilići za uzgajivače nosilja nemaju ekonomsku vrijednost. Zbog toga se oni jednostavno ubiju.”
Polovinu izleglih pilića čine mužjaci, ali oni su nepoželjni. Industrijskim pogonima se ne isplati tovljenje, jer se ne razvijaju dovoljno brzo da bi bili profitabilni. Za tovljenje postoje druge vrste – kokoš za tovljenje – kod ove vrste se tove i mužjaci i ženke.
Mljevenje ili gušenje
Pilići se ubacuju u mašinu za mljevenje s oštrim noževima ili se ubijaju gušenjem. “U oba slučaja za životinje je to agonija”, kaže Tinte. “Prilikom mljevenja životinje često prežive s teškim povredama. A na snimcima tokom puštanja gasa jasno se može vidjeti kako se životinje bore za vazduh, prije nego što umru.”
Ubijeni pilići se potom prerađuju u životinjsko brašno. Neki od ugušenih pilića se koriste i kao hrana za ptice grabljivice u zoološkim vrtovima – no, prema Njemačkom udruženju za zaštitu životinja to je samo mali procenat.
Biološka jaja nisu rješenje
Tek nakon razvrstavanja pilića, na muške i ženske, odlučuje se hoće li ženski pilići ići na biološke farme ili u industrijsko preduzeće – dakle, ni biološke farme ne mogu da se distanciraju od ovog sistema. “Trenutno ne postoji alternativa na tržištu”, kaže Gerald Vede, portparol iz Saveza za ekološki uzgoj, Bioland: “Možemo samo da pokušamo da ublažimo problem.”
Uobičajeno je i ubijanje nosilja nakon prvog mitarenja. Bioland otuda preporučuje svojim preduzećima da ne ubijaju kokoške, jer i nakon mitarenja one ponovo legu jaja, iako ne u istoj mjeri kao prije. Kada bi više kokošaka doživjelo drugi ciklus u kojem mogu da snesu jaja, potreba za novim nosiljama bi se smanjila.
Prema prvom članu Zakona o zaštiti životinja, za ubijanje životinja mora da postoji valjan razlog. No, borci za prava životinja, čak i pojedini pravnici, sumnjaju da za ubijanje muških pilića postoji valjan razlog.
Ipak ova praksa se dopušta. Pravilnikom Evropske unije je čak i uređeno na koji način pilići treba da se samelju ili uguše – mašina za mljevenje se ne smije pretovariti, a pilići smiju da budu stari samo 72 sata.
Savezno ministarstvo za prehranu, poljoprivredu i zaštitu potrošača (BMELV) je za DW objasnilo: “Ubijanje muških pilića bi trebalo da bude posljednje rješenje, i to nakon isključivanja svih ostalih mogućnosti”. Ali, drugog rješenja, osim neisplativog tovljenja nema.
Moguće rješenje?
Da ubijanje miliona pilića nije ni praktično ni u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja, većini je jasno – čak i preduzećima za uzgoj. “Niko, pa čak ni industrija, ne želi da nastavi s ubijanjem zdravih, muških pilića”, kaže veterinarka Maria-Elizabet Krautvald-Junghans. Ona istražuje načine za određivanje pola pilića prije nego što se izlegu. Na taj način bi se mogle izleći samo ženke.
Najbolje rješenje, kako iz perspektive uzgajivača kokoši tako i Saveza za zaštitu životinja jeste vrsta koja može i jedno i drugo: ženke koje bi legle jaja i mužjaci za tovljenje – kako je bilo prije 1950. No, zbog efikasnosti se prešlo na ubijanje muških pilića.
Dok se ne nađe rješenje, potrošačima, koji žele da bojkotuju ubijanje pilića, ostaje samo da se “ponekad odreknu i jedu manje jaja i drugih proizvoda od jaja”, zaključuje Tinte.
(Deutsche Welle)