Transparency International BiH (ITBiH) je tokom 2014. podnio 32 tužbe protiv javnih institucija zbog kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama, koje su se uglavnom odnosile na pogrešnu primjenu pojedinih članova zakona, neprovođenje testa javnog interesa i ćutanje administracije, a od ukupno 32 spora 14 presuda je doneseno u korist TIBiH, jedan spor su izgubili, a u preostalih 17 slučajeva postupak je još u toku, saopćeno je iz TIBiH.
Najveći broj tužbi, njih 24, TIBiH je podnio protiv javnih organa zbog nedostavljanja kopija ugovora o djelu koji su zaključivani tokom 2012. i 2013., a koje je TIBiH zahtijevao zbog učestale prakse institucija da zaobilaze transparentnost pri zapošljavanju upravo kroz zaključivanje ugovora o djelu.
Među institucijama koje je TIBiH tužio za nedostavljanje ugovora o djelu su, između ostalih, SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje, Centralna banka BiH, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS, pojedina entitetska i kantonalna ministarstva, te jedinice lokalne samouprave.
Iz TIBiH navode da je simptomatično da su u svim tim slučajevima institucije bez provođenja testa javnog interesa zaključile da ne mogu da dostave kopije ugovora o djelu zbog toga što bi tim postupkom prekršili Zakon o zaštiti ličnih podataka.
Od 24 upravna spora, sudovi su riješili 10 sporova, od kojih je TIBiH dobio devet sporova. Samo jedan spor je izgubljen, ali je u tom slučaju u toku postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Preostalih 14 postupaka još uvijek je u toku, navodi TIBiH.
Jedan od najskorijih sporova koje je TIBiH dobio odnosi se na Grad Banja Luka, koji je dostavio ugovore, ali je odbio dostaviti imena i prezimena osoba s kojima su ugovori zaključivani, uz obrazoloženje da „dostavljanje imena i prezimena osoba koja su zaključila ugovor o djelu predstavlja kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka te da je dostavljanje imena i prezimena osoba koja su zaključila te ugovore nebitno, u odnosu na informaciju koliko je ugovora o djelu zaključeno i koliko je budžetskih sredstava izdvojeno“.
TIBiH je u tužbi ukazao da Grad ima selektivan pristup u navodnoj zaštiti ličnih podataka, jer štiti samo podatke osoba koja s gradom zaključuju ugovore o djelu, dok na svojoj zvaničnoj web stranici objavljuje imena i prezimena brojnih osoba koja apliciraju za određene dozvole i konkurišu na javnim pozivima, gdje se ponekad čak objavljuju i imena roditelja tih osoba.
U tužbi je ukazano i na to da Grad zaključuje ugovore i troši sredstva uime građana, zbog čega postoji opravdan javni inters da ti podaci budu dostavljeni.
Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci usvojena je tužba TIBiH, a rješenje Grada je poništeno.
Sud je u presudi zaključio da se “dostavljanjem traženih podataka vrši uvid u transparentnost rada javnih organa i u konkretnom slučaju visinu izdvojenih budžetskih sredstava za realizaciju ugovora o djelu, te da ime i prezime neke osobe ne predstavlja lični podatak već društvenu i zakonsku identifikaciju neke fizičke osobe”.
– Zabilježeni pozitivni primjeri iz sudske prakse izuzetno su značajni jer afirmišu pravo na pristup informacija podučavajući javne organe o značaju javnosti njihovog rada – kaže se na kraju saopćenja TIBiH.