Prvi poraz mu je nanio “turista iz Njemačke”, “obični građanin” i kakvim se imenima Dodik naziva visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Lider SNSD-a Milorad Dodik će dugo pamtiti današnji dan. Kao rijetko kada doživio je tri ne tako mala poraza. I sva tri su mu priređena u New Yorku, na sjednici Vijeća sigurnosti. Doduše, vjerovatno je i sam bio svjestan da će se to dogoditi, ali se, vjerovatno nadao i da bi barem jedan od ova tri mogao izbjeći.
Prvi poraz mu je nanio “turista iz Njemačke”, “obični građanin” i kakvim se imenima Dodik naziva visokog predstavnika Christiana Schmidta. Iako se Dodik uzdao da će Rusija i Kina ipak zaustaviti i onemogućiti Schmidtovo obraćanje, to se nije desilo. Schmidt je najavljen kao visoki predstavnik i u toj funkciji je podnio izvještaj o stanju u BiH, a Dodik o obraćanju u New Yorku sada može samo sanjati i to sa velike udaljenosti.
A u tom izvještaju je, između ostalog, spomenuo i kako “vlasti RS-a, predvođene SNSD-om, na čijem čelu je Milorad Dodik” rade na preuzimanju državnih nadležnosti.
Uzalud su bila protivljenja Rusije i Kine. Ovaj put naprosto nisu imali sredstvo kojem bi ucijenili Vijeće sigurnosti UN-a, kako su to učinili u oktobru prošle godine, kada su zaprijetili da će uložiti veto na produženje manadata EUFOR-u ako se Schmidt bude obraćao.
Drugi poraz, za kojeg je i sam Dodik bio svjestan da je neizbježan, nanio mu je “kolega” iz Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Naime, Džaferović je otputovao u New York i obraćanjem pred Vijećem sigurnosti spriječio predsjedavajućeg Vijeća ministara da ovom tijelu UN-a predstavi Dodikovu istinu o stanju u BIH. Džaferović je iskoristio priliku da potcrta glavne krivce za trenutnku krizu u BiH, koaj se najviše ogleda u secesionističkim nastojanjima vlasti RS-a, kao i u blokadi institucija BiH.
Treći “šamar” Dodik je dobio od Vijeća sigurnosti, koje nije dozvolilo da se njegov potrčko Tegeltija obrati predstavnicima zemalja članica. Tegeltija ne samo što se nije obratio skupu, nego ostalim članovima nije ni distribuiran izvještaj kojeg je donio sa sobom. Barem ne zvaničnim kanalima. Dodik je, moguće je, i u ovom slučaju očekivao da bi Rusija i Kina mogle nešto učiniti i “isposlovati” Tegeltijino obraćanje, ili barem zvaničnu podjelu njegovog izvještaja, ali od toga ništa.
Ovime je valjda i Dodiku konačno postalo jasno da se i njegovom političkom siledžijstvu bliži kraj, ili kako bi naš narod rekao: “Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš”.