Splitska policija izvijestila je u utorak da je pritvorskom nadzorniku privela 36-godišnjaka koji je uhićen u nedjelju – na žalost, baš na Dan žena – zbog premlaćivanja 23-godišnje djevojke koja ima potres mozga i slomljena dva rebra.
Sumnjiče ga da je “protupravno oduzeo slobodu 23-godišnjakinji kojom prilikom joj je prouzročio tešku tjelesnu ozljedu”, piše Slobodna Dalmacija .
Iako nije rijetkost u novinama čitati slične vijesti, u ovom je slučaju žrtva, a riječ je o konobarici Dijani Perišić iz Splita, pokazala iznimnu hrabrost jer je o višekratnom zlostavljanju i svemu što je proživjela tih 14 sati dok je bila oteta u stanu svoga bivšeg momka Gorana Ivančića odlučila javno progovoriti. Željela je to, kako je kazala, da upozori na svoj problem, ali i da ohrabri druge djevojke koje se suočavaju sa sličnim problemima da se ne boje nasilnika i da ne čekaju da im se dogodi situacija slična njezinoj. A njezina je priča, posebice posljednji događaj, toliko grozna da je ne preporučujemo onima slabijih živaca.
Dakle, Dijana i 13 godina stariji Goran započeli su ljubavnu vezu početkom lipnja prošle godine, a “sretna ljubav” potrajala je do rujna, kada su počeli “prekidi” koji su, uz povremena viđanja, trajali do ove kobne nedjelje.
– Prvi put me je bacija na pod i gazija nogama, to je bilo prije četiri ili pet mjeseci. Nisam to prijavila policiji niti ikome jer je prijetio da će ubiti nekoga od mojih. On se ponašao kao da je dvostruka ličnost, u jednom bi trenu sve bilo okej, ali kad bi ga “spojilo”, onda bi me istuka ka pasa. Dobro je pazija di će me udriti, najčešće me je tuka po glavi da se ne vide tragovi, a razbija mi je usnu dva-tri puta. A šta ga je “spajalo”? Ne znam, čoviče.
Odjednom bi prominija glas i počeja bi se ponašati ka da je lud, sve mu je išlo na živce. Ništa šta bi ja rekla ne bi mu bilo po volji, a i kad ne bi s njim razgovarala, i to bi ga živciralo. Ako bi rekla da je nešto tako, on bi reka da nije i udrija bi me. I onda me je pratija, dolazija bi svugdi di san ja, zva bi moje sestre i prijateljice, provalija je u moj Facebook profil, razbija mi je mobitele. Uzeja bi moju SIM karticu pa bi je uključiva i pratija s kim se čujem. A kad bi bija u društvu, onda je bija faca, duhovit, svi su ga obožavali, bija je potpuno drugi čovik, ne bi ga čovik pripozna – kazuje nam Dijana držeći se za rebra i grčeći se od bolova dok sjedimo na terasi njezine bolničke sobe na Firulama. Kaže kako ju je jednom, kad su se ona i Goran posvadili, njezina sestra blizanka vidjela cijelu “raščepušanu”.
– Posvadili smo se zato jer san stavila crnu šminku kad san išla na posal. Počeja me čupat, razmazivat šminku i govorit mi da za koga sam se tako našminkala. Tad me je iša vrilon tavon pogoditi, on mene, ja njega. Izbacija me iz kuće, cilu mi je robu iskida i tad san krvarila iz usta i nosa, bila san cila izgrebana. Kad me je vidila, moja blizanka mu je poslala poruku da će ga prijaviti policiji. Nismo mi živili zajedno, nego bi ja bila kod njega, a onda je on počeja dolaziti kod mene u stan. Nekoliko puta mi je ukra ključeve od stana, zna bi kad mi otac radi noć, uša bi u stan i obleja bi se ko luđak. I onda bi me zva i pita jel ga volin, a ja san morala reći da ga volin jer san se bojala da ne ubije mene ili nekoga od mojih. Prijetio je da će pobiti mene i sve moje. Ma, bojin ga se ko đavla! Kad god bi ga zvala neka od mojih sestara, on bi mene udrija, morala san govoriti da su svi moji prijatelji štrace, kurve i debili da bi on bija miran, a kad mu ne bi potvrdila to šta bi govorija o njima, onda bi me opalija – govori djevojka izmučenim i isprekidanim glasom.
Posljednji napad dogodio se u nedjelju ujutro, oko tri sata, nakon što je otišla s rođendanske proslave iz jednog kafića u kojem je bila s društvom.
– Zna je di san, vidila san ga, kružija je auton isprid kafića, zva me i sla mi sto poruka na mobitel. Oko tri sata ujutro izašla sam s proslave i ušla u taksi koji mi je on pozva. I taksijen sam se vozila do njegova stana u Riječkoj, a on je iša svojin autom. Cilim putem me je zva na mobitel i morala san otvarati prozor da bi on čuja da se vozin.
Doša je u svoj stan prije mene i bacija mi je ključ priko prozora. Čim sam ušla u stan i htjela upaliti svitlo, on me je odmah s vrata plesnija šakom u glavu. Pitala san ga šta je, zašto me je udrija, a on je reka da mu policija danima kruži oko zgrade, da sam ja kriva za to i moja familija, bija je u paranoji da ga proganjanju. Opet me je udrija i pala san u nesvist, a tad me valjda počeja tući nogama po licu, zato imam masnice po faci. Nekoliko san puta cilo to vrime koliko me drža u stanu padala u nesvist, a sićan se da je na meni po rukama gasija čikove. Kad sam pala na pod od jednog od tih udaraca, skočija je s kreveta nogama na mene i tako su mi pukla rebra – kazuje naša sugovornica i dodaje kako joj je njezin zlostavljač, kad mu je rekla da je boli, ponudio “jedinstven lijek”.
– Donija mi je dvi čaše, u jednoj su bila tri deca votke, a u drugoj tri deca pelinkovca. Reka mi je da popijen to i 20 tableta koje mi je da, i morala san to popiti. Uspila san se nekako dovući do kreveta, a on mi je stavija lancun na glavu da ne vidin kad će me udariti. Cilo me je vrime čupa, baca, proliva votkom, sokom, čak je obavija nuždu u svoje gaće i time me je gađa. Sve se to događalo od tri ujutro do pet popodne, s tim da ja nisam imala pojma o vremenu niti koliko dugo sam tu, niti koliko sam puta bila u nesvijesti, niti koliko san udaraca dobila… Nisan smila ići u WC jer se valjda boja da mu ne pobignem, ne znam ni sama kako. Nije mi dao ni jesti ni piti, a odmah mi je razbija mobitel da se nikome ne mogu javiti. Oko pet sati došao je u stan njegov otac, koji je sve vidija, ali se i on boja išta mu reći. Potom je otišao po ćevape, a Goran je nazva mog oca da dođe jer ga je valjda tija ubiti. Dok je priča s njim, meni je pritija nožen da šutin. Cilo me je vrime kuhinjskim nožem bocka i rezucka, evo vidite ovaj rez na kolinu – zaključila je Dijana svoju mučnu priču za Slobodnu Dalmaciju.
Policija je Gorana Ivančića prijavila za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. u kojem stoji: “Ako je kazneno djelo počinjeno prema djetetu, ili je protupravno oduzimanje slobode trajalo dulje od petnaest dana, ili je počinjeno na okrutan način, ili je osobi kojoj je protupravno oduzeta sloboda prouzročena teška tjelesna ozljeda ili je počinjeno od strane službene osobe u obavljanju službe ili javne ovlasti, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.”
– Kad su moj otac i sestre pozvonili na vrata oko pet uri popodne, reka mi je da će, ako je na vratima moj otac, pustiti ga da uđe u stan pa šta bude da bude, a ako su sestre, da će nas sve pobiti, govorija je da ima neki pištolj. Oni su uspili nasilno ući u stan, a on je tvrdija da ja nisan tu. Tad sam se uspila digniti i izaći iz sobe. Kad me je vidija, otac je poludija i uvatija ga je za vrat, a moja sestra blizanka ga je noktima izgrebala po licu. I tako su me uspili izvući iz kuće i odveli su me na Hitnu pomoć te nazvali policiju. Jedva sam hodala, uopće nisan znala ni koje je doba dana ni di san – kazala nam je hrabra 23-godišnja konobarica, nadajući se da je za nju ova agonija napokon završena te da će “institucije odraditi svoj posao”.
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zatražilo je pritvor za Gorana Ivančića zbog opasnosti od ponavljanja djela i utjecaja na svjedoke. Istražni sudac odbio je taj zahtjev, ali je donio mjeru zabrane približavanja pretučenoj Splićanki. Odvjetništvo će na tu odluku, kako doznajemo, uložiti žalbu.