Sve je kulminiralo prošlogodišnjim koruptivnim skandalom na Ibizi kada je tadašnji vicekancelar Heinz-Christian Strache snimljen kako obećava namještanje javnih tendera u zamjenu za pomoć u predizbornoj kampanji.
Alma Zadić, ministrica pravde u Vladi Austrije, napisala je autorski tekst za britanski list Guardian.
Tekst objavljen pod naslovom Lično sam platila visoku cijenu da bih postala članicom Vlade ispred stranke Zelenih prenosimo u cijelosti.
“Rukovanje s austrijskim predsjednikom Alexanderom Van der Bellenom, tokom moje inauguracije za ministricu pravde u januaru, bio je trenutak na koji smo ja i moja porodica bili ponosni. Ali to je bilo dirljivo i za ljude koji su u Austriju došli kao migranti ili izbjeglice. Vidjeti da dijete izbjeglica koje su pobjegle od bosanskog rata postaje ministrica u državi u koju su došli 1995. bilo je mnogo više od simboličnog – signal da su sada i oni, također, u potpunosti prihvaćeni u austrijskom društvu, s pravom da učestvuju u državnoj politici i oblikuju je.
Ali, od prvog dana, postajući utjelovljenjem ovog prihvatanja, također je pokrenuta bujica mržnje prema meni od strane desnice i pristalica krajnje desnice u Austriji. U samo dva mjeseca, austrijske vlasti su registrovale 25.000 incidenata, govora mržnje i komentara koji sadrže mržnju prema meni. Bilo je i rasističkih uvreda, te poziva da se vratim odakle sam došla. S obzirom na to da su neke od ovih poruka uključivale prijetnje smrću, austrijske sigurnosne institucije su mi pružile 24-satnu zaštitu.
– Metak je namijenjen za tebe, glasila je jedna od poruka.
Od tada me pitaju da li žalim što sam prihvatila posao u Vladi i da li žalim što sam dio koalicije koju su formirali Narodna stranka i Zeleni. U oba slučaja, uvjerena sam da sam donijela ispravnu odluku koja ima potencijal da napravi promjenu koja nam je jako potrebna.
Prvo, moram reći da sam pored poruka mržnje, dobila veliku podršku. Tiha većina koja se zalaže za otvoreno i inkluzivno društvo je progovorila. Mržnja koja mi je upućena utopila se u poplavi solidarnosti, svaka poruka je pozivala na inkluzivnost i različitost. Kao da su se dijelovi društva iznenada usudili da prekinu tišinu i zauzmu se za otvorenost. Ovo mi je pokazalo da se samo mala – ali nažalost glasna – grupa protivi tome da Austrijanac/ka rođen u drugoj zemlji može biti u vladi.
Drugo, mislim da je bilo potrebno da stranka Zelenih iskoristi priliku da oblikuje politike i uđe u vlast. U vladi ćemo imati moć da oblikujemo budućnost Austrije i šire, Europe, gdje se zajednički moramo suočiti s izazovima naše generacije. To je prilika da postavimo temelje za progresivne i održive promjene.
Neliberalna demagogija i populizam u Europi su još u porastu. Prijete našem liberalnom demokratskom miru. Dijele naša društva. Moramo pronaći načine kako da premostimo te podjele. Činjenica da također vidimo Zelene partije kako osvajaju mjesta u parlamentima i pokazuju moć širom Europe je znak koji pruža najviše nade.
Austrija se suočava s izazovima. U prethodnoj Vladi je bila kranje desničarska Slobodarska stranka. Ona je dovela u pitanje nezavisnost našeg javnog servisa i upala je austrijsku obavještajnu agenciju. To sve je bilo popraćeno ksenofobičnim i antisemitskim incidentima koji su bili povezani s ovom strankom.
Sve je kulminiralo prošlogodišnjim koruptivnim skandalom na Ibizi kada je tadašnji vicekancelar Heinz-Christian Strache snimljen kako obećava namještanje javnih tendera u zamjenu za pomoć u predizbornoj kampanji. Protiv njega se vodi istraga. Negira da je počinio bilo kakav kriminal. Ovaj skandal je uzrokovao pad Vlade i naštetetio je povjerenju ljudi u vlast.
Suočavamo se sa klimatskom krizom. Historijski je trenutak kada moramo djelovati prije nego što bude kasno. Moramo iskoristiti priliku da djelujemo odmah. Dužnost nas Zelenih je da utičemo na politike kojima će se znatno smanjiti emisija ugljičnog dioksida.
Posljednji parlamentarni izbori u Austriji dokazali su da Zeleni imaju mnogo pravih odgovora na postojeće izazove. Rekordan broj glasača nam je dao povjerenje. Dali su nam odgovornost da reagujemo.
Prema tome, dok je ulazak u koaliciju sa fundamentalno različitom partijom izazov, istovremeno je i prilika – izazov zbog toga što o najrazličitijim pitanjima, poput migracija ili nacionalne sigurnosti, imamo temeljno različite pristupe.
Ipak, to je prilika da u našem društvenom ugovoru pokažemo da se s poštovanjem možemo odnositi prema onima koji imaju različito mišljenje. Ovo može pomoći u prevladavanju razdora u našem društvu. Prilika je da političari vrate povjerenje naroda, ujedine se u borbi protiv korupcije i ojačaju civilno društvo.
Ko stigne do toga da dijeli moć, pravi razliku u demokratiji. Zbog toga što nisu bili krajnja desnica, odlučili smo se da konzervatvci budu naš koalicioni partner. Različito mišljenje postoji, ali ipak uspijevamo pronaći zajednička rješenja.
Na primjer, ne pokušavamo pronaći krivca u trenutku kada se suočavamo s širenjem koronavirusa. Umjesto toga, pokušavamo donijeti odluke, politike utemeljene na trezvenoj procijeni. Dojam je da javnost cijeni ono što radimo. Još je rano reći da li će ovaj eksperiment uspjeti, ali je početak obećavajući.
PreporučujemoNew York Times o Almi Zadić: Ono što je Zadić učinilo herojem kod jednih, kod drugih ju je pretvorilo u metu
To su prvi znakovi diskursa koji se mijenja jer se moje kolege i ja zalažemo za progresivne promjene. Imamo priliku da izrazimo svoj pogleda na svijet. Tu vidim zamah promjena. Moja etika je utemeljena na odgovornosti koju dijelimo za planetu i društvo, te šansama za ostvarenje održivih promjena.”