Domaćinstvo Stojana Pejakovića iz Modriče postalo je socijalni slučaj u samo jednom danu tokom neviđene poplave i izlivanja rijeke Bosne.
U plastenicima, čiji je vlasnik Pejaković, bilo je 10.000 čaša sa sadnicama paradajza, paprike i patlidžana pripremljenih za prodaju, te više hiljada sadnica rasade povrća za uzgoj na otvorenom.
Bujica je uništila i nekoliko hiljada sadnica cvijeća, te više hiljada sadnica povrća posađenog za tržište i vlastite potrebe.
“Opet smo postali sirotinja. Danas nam je teže nego u ratu”, kaže Stojan, izbjeglice iz Gostovića kod Zavidovića.
Na udaru vodene bujice, koja je ujutro 15. maja, na četiri mjesta, probila nasip na rijeci Bosni, među prvim se našlo njegovo domaćinstvo.
Rijeka Bosna, koja se izmjestila u Vranjačka polja, uzvodno od Dobor Naselja, probila je nasip udaljen nekoliko metara od posljednjih kuća, među kojima i kuće Stojana i njegovog osamdesetogodišnjeg oca Stojke.
Brzom intervencijom Civilne zaštite Modriče, iz naselja Dobor /sa oko 200 kuća/ evakuisana je većina ljudi, životinja i materijalnih dobara.
Stojan i napominje da su bili upozoreni na opasnost, ali su, ipak, ostali nadajući se da poplave neće nadmašiti one iz 2001. i 2010, tokom kojih su ostajali u kućama.
Ni drugog dana poplava Pejakovići nisu vjerovali da će voda dostići najveći nivo u zadnjih 100 godina, pa su odlučili da ostanu na spratu kuće, gdje su imali dovoljno hrane, vode, a radili su i mobilni telefoni.
Ta noć bila je kao iz filmova strave i užasa. Lomljava, buka, hučanje pobješnjele Bosne, nesanica, neizvjesnost, prekid telefonskih veza, mogućnost rušenja kuće – pojačavali su strah.
Sutradan je stigla pomoć. Iz pravca Modriče doletio je veliki helikopter. Nekoliko puta je nadletio kuće i onda se zaustavio i spustio debelo uže.
“Prebačeni smo na sigurno. Sve je trajalo brzo, pa se nismo stigli zahvaliti spasiocima na čijim rukavima sam vidio amblem ‘Vojska Republike Hrvatske'”, prepričava događaj Stojan, koji se izvinjava članovima Ronilačkog kluba “Vidra” iz Modriče, jer nije na vrijeme prihvatio
evakuaciju.
Kuća je devastirana, uništen namještaj u prizemlju, porušeni pomoćni objekti i potpuno uništeno pet plastenika površine veće od 400 metara kvadratnih.
Plastenici, sa rasadom i sistemom za navodnjavanje, srušeni su i zatrpani kamenom, zemljom i muljem, a uništene su i pumpe za navodnjavanje. Stojan ističe da su plastenici bili “mala fabrika” porodici Pejaković.
Stojan se plaši za svoje i zdravlje supruge, koja je u depresiji. Otac ćutke trpi, a sin pokušava nešto da spasi.
“Bez pomoći države postaćemo socijalni slučajevi”, kaže Stojan, borac prve kategorije Vojske Republike Srpske.