U Republici Srpskoj predloženo je usvajanje zakona kojim bi se omogućila rehabilitacija osoba koje su proteklih desetljeća, u vrijeme bivše Jugoslavije, osuđivani zbog verbalnog delikta.
Zakon je u formi nacrta predložio poslanik Partije demokratskog progresa (PDP) Zoran Đerić, a bit će razmatran na sjednici entitetskog parlamenta 1. jula.
Đerić smatra da je zakon o rehabilitaciji od verbalnog delikta trebalo donijeti znatno ranije.
“Donošenjem ovog zakona Republika Srpska bi još jedanput iskazala svoju demokratičnost i opredijeljenost za potpuno poštovanje i zaštitu ljudskih sloboda i prava, u skladu s međunarodnim standardima. Bio bi to i doprinos političkom i moralnom oporavku društva koje je decenijama bilo pod jarmom autoritarne, partijske države i doprinos stvaranju i jačanju modernog demokratskog društva. Nesporna je činjenica da se u bivšoj Jugoslaviji, u vrijeme komunizma, dakle ne tako davno, krivično odgovaralo i kažnjavalo na višemjesečnu, pa i višegodišnju, robiju za tzv. zločin mišljenja, verbalni delikt”, naveo je predlagač ovog zakona.
Brojni su, kaže, primjeri stradalnika.
Umjesto da budu ispravno shvaćeni i njihova dobronamjerna, često konstruktivna mišljenja, budu uzeta u obzir, slati su u zatvore i istjerivani s posla. Oni i njihove porodice bili su izloženi svakojakim oblicima diskriminacije i represije.
“Ondašnji sudovi su izricali drastične presude za verbalni delikt. Niz je skandaloznih sudskih procesa donijetih u vrijeme komunističke vlasti. Suđenja su bila stalna i svakodnevna pojava. Mnogo je porodica u kojima je neko osuđen zbog verbalnog delikta”, istakao je Đerić.
Procjena je da je samo od 1948. do 1952. godine bilo pod istragom i osuđeno oko 200.000 ljudi.
Značajan broj stradalnika progonjenih zbog verbalnog delikta odnosi se na period 1971.-1972. godine i poslije Titove smrti.
Mnogo je svjedoka tog vremena, burnih ideoloških obračuna i ostrašćenosti u bivšoj Jugoslaviji, zemlji koje više nema.
Nažalost, značajan broj njih je već odavno umro, ne dočekavši rehabilitaciju.
Također, činjenica je da danas, kada više ne postoji verbalni delikt, nikada nije donesen zakon o rehabilitaciji od verbalnog delikta.
“Razlog podnošenja ovog zakona je i želja da se ispravi istorijska nepravda i omogući rehabilitacija desetaka hiljada ljudi koji su bili žrtve za krivično djelo koje se zvalo verbalni delikt”, zaključuje predlagač zakona.