U znak zahvalnosti što mu više od 40 godina vjerno služi, Života Jevremović iz Kuršumlije je svoj automobil ukrasio nesvakidašnjim natpisom. “On je moj vjerni životni pratilac”, kaže Života
Života Jevremović ( 72) iz kuršumlijskog sela Igrište svoj auto marke “pežo 404″ vozi više od 40 godina, a prije nekog vremena ga je, iz zahvalnosti što ga je uvijek lijepo služio, ukrasio natpisom: “Samo me ti nikad nisi izdao”.
– U životu su me mnogi bliski prijatelji i rođaci razočarali, slagali. Shvatio sam da malo kome čovjek može vjerovati. Ipak, “pežo 404″ mi je uvijek bio vjeran i nikada, ama baš nikada, me nije ostavio na cjedilu. Zato sam u znak zahvalnosti stavio natpis na autu: “Samo me ti nikad nisi izdao” . On je moj vjerni životni pratilac – pojašnjava nesvakidašnji natpis na svojim kolima Jevremović.
On kroz šalu dodaje da mu je slovo p sretno, jer sve stvari koje voli počinju njime.
– Tu je piletina, pivo, moj “pežo”, od kojeg se ne odvajam više od četiri decenije. Tokom dugog radnog vijeka koji sam proveo kao taksista na beogradskim ulicama, uvijek je odradio svoj posao i smatrao sam da je red da ga nekako nagradim – priča nam Života, koga njegov “pežo 404″ još savršeno služi.
Iako star, ovaj “pežo” izgleda kao da je juče izašao iz fabrike. Dotjeran, uglancan. Njegov vlasnik kaže da nije takav samo na izgled. Motor mu je, kaže, još u odličnom stanju i zato i dalje njime “krstari” kuršumlijskim ulicama.
– Do sela u kome živim veliki je uspon. Treba se popeti na nadmorsku visinu od gotovo hiljadu metara, i to makadamom. Nikada nisam imao nikakav problem s mojim autom. Iako bi se očekivalo od ovog “starca” da barem “kašljucne” ponekad, on zapravo “prede” kao mačak – dodaje Života dok s ljubavlju gleda u auto i prisjeća se da je nakon završene srednje škole trbuhom za hljebom krenuo u Beograd.
Tamo je kupio ovaj auto i taksirao njime punih 40 godina. Nakon završenog radnog vijeka, vratio se u svoj rodni kraj u tom istom “pežou 404″, od kojeg se ni danas ne odvaja. Pazi ga kao oči u glavi i redovno njime silazi u Kuršumliju, gdje se šepuri.
Njegov auto je sigurno najstariji i najočuvaniji u opštini.
– Ljubomorno ga čuvam i redovno kontrolišem. Vjerovatno na neki dug put ne bih mogao, ali za ovu sredinu u kojoj sam on je odličan. Nikada nisam ni razmišljao o tome da ga promijenim i ponosan sam na ono što imam – kaže Života dok ulazi u auto, pali svoju mašinu i mašući odlazi.
U prvo vrijeme svi su se okretali za kolima, ali vremenom su se navikli, a Životu i njegov “pežo 404″ svi usput sada pozdravljaju.
(Telegraf)