Ukoliko predstavnici u parlamentu BiH, Savjetu ministara i Predsjedništvu nastave da bojkotuju sjednice do povlačenja odluke Valentina Incka o izmjenama Krivičnog zakona, sasvim je realno da sljedeće godine ne bude ni izbora.
Bez rada ovih institucija nema ni novog izbornog zakona, ni novog budžeta, pa samim tim ni izbora. Ako samo vidimo koliko je frke bilo oko raspoređivanja novca za održavanje izbora prošle godine, možemo samo zamisliti šta nas čeka naredne.
“Mislim da se Inzkova odluka neće povući i da žive u iluziji oni koji misle da je to moguće. Na tu vrstu političke ucjene ono što zovemo međunarodnom zajednicom, čini mi se, neće pristati. To bi bilo priznavanje poraza i povlačenje pred domaćim političarima.
Moguće je, govorim hipotetički, iznaći neko srednje rješenje kojim će biti zadovoljni svi, odnosno teško je u BiH postići opštu saglasnost i konsenzus zadovoljnih, ali barem da se iznađe rješenje sa najmanjom dozom nezadovoljstva”, kaže politička analitičarka Tanja Topić.
Ona navodi da bi odlaganje izbora zbog blokada u institucijama išlo u prilog nekim političkim partijama, koje su i do sada prijetile bojkotom izbora.
“Ali, mislim da to nije realan scenario i da će izbora na nezadovoljstvo istih ipak biti. Luksuz neodržavanja izbora BiH ne smije da si dopusti. Sve drugo znači nepostojanje plana B, odnosno izlazne strategije. U prilog tome govore i razne ideje i planovi koji se smišljaju ad hoc i sipaju iz rukava gotovo svakih deset minuta, bez ikakve ozbiljne i razrađene strategije.
Pa smo se nagledali scenarija osamostaljivanja, potom skupljanja potpisa koji nikome ništa ne znače, zahtjeva da o BiH odlučuju domaći akteri, nikako mrski stranci, pa onda ipak pozivanje stranaca po sopstvenoj mjeri da misle umjesto nas i riješe BiH čvor do zaklinjanja u izvorni Dejton uz proglašavanje istog, koji je i međunarodna verifikacija i politički dobijeni maksimum, mrtvim konjem.
Govoriti o ugroženosti Republike Srpske u uslovima kada se helikopter ne može dići bez saglasnosti jednog čovjeka iz Republike Srpske je cinično”, kaže ona.
Naša sagovornica objašnjava da ovdje čovjek ne može ostati normalan. Jer, teško je sačuvati zdrav razum usljed tolikog naleta političkog ludila.
“Takođe smo gledali ‘odupiranje’ i verbalnu kanonadu prema zapadnim političarima i diplomatama, kao oličenje ‘agresora i okupatora’ u vrijeme dok su se ti isti domaći političari snishodljivo i idolopoklonički klanjali nekim diktatorima I kršiteljima ljudskih prava, tražeći da oni valjda po svojoj autoritarnoj mjeri i nama odrede sudbinu. I to je naše političko ludilo u kojem je teško ostati normalan”, kaže Topić.
Ona dodaje da ima dosta stvari o kojima se odlučuje u institucijama BiH, a od značaja su za Republiku Srpsku, a prije svega za partije i pojedince.
“Tako da je za očekivati povratak pobunjenih u institucije, barem kad je njihov interes u pitanju. Čini mi se da opozicija nije dobrovoljno ušla u ovu političku igranku, čime je, zapravo, građane dodatno zbunila. Podsjetiću da se svesrpskim jedinstvom u jednom društvu, za koje mi se čini da se određjuje kao sekularno, bavio i patrijarh Srpske pravoslavne crkve, što opoziciju i njeno sudjelovanje u ovom događanju bez razrađenog završnog scenarija, nikako ne opravdava i amnestira od odgovornosti. Mislim da je opozicija pretrpjela više štete od onih kojima je bacala pojas za spasavanje”, kaže Topić.