Fikreta je u genocidu izgubila supruga i jednog pastorka, izgubila desetak još bližih članova porodice Handžić i mnoge druge članove bliže i dalje rodbine
Fikreta je u Omačama, od svojih sinova dočekala 12 unučadi. To je bila njena najveća sreća jer je uvijek govorila da će Srebrenice biti dok se u njenim avlijama bude čuo „dječiji smijeh i lopte budu udarale u prozore kuća“.
„Na bolji svijet preselila je Fikra“, napisao je na svom Facebook profilu Alija Tabaković, kandidat za načelnika općine Srebrenica, obavještavajući sve prijatelje i poznanike o smrti majke Fikrete Handžić iz sela Osmače kod Srebrenice.
Fikreta je umrla u svojoj 61. godini, onako „odjednom“ kako nam je kazao njen sin Hakija.
U genocidu je izgubila supruga i jednog pastorka, izgubila desetak još bližih članova porodice Handžić i mnoge druge članove bliže i dalje rodbine, piše Politicki.ba.
U julu 1995. godine sa svojih petoro djece stigla je u Tuzlu, a potom se nastanila u kolektivnom centru Huskići kod Lukavca. Najstarije dijete joj je imalo 16 godina.
A kad je počeo povratak bila je među prvim koja se sa svoja četiri sina, snahama, unucima, zaputila put Srebrenice i u svojim Osmačama nastavila život prekinut genocidom 1995. godine.
„Nije željela da ostane u kolektivnom centru. Ljudi govore „kud ćeš Fikro, nije sigurno“, ali ona ne sluša.
Sjećam se 2000. godine i šatora na jednoj njivi u Osmačama u kojima sam na početku povratka živio, a onda 2001. godine, došli su majka, braća, naše supruge, djeca.
Sestra se udala i ostala u TK.
Dolaskom u Osmače majka nije mirovala, a ni mi.
