Umrli od korone: Bolni oproštaj od brata Hajrudina i bratića Adisa, nema ga na kafu, nema ih, a majka pita kako su joj sinovi

Hajrudin Duraković (66) i njegov sin Adis (42), iz Bugojna, umrli su u razmaku od tri dana od posljedica zaraze virusom korona.

Nakon što je ukopao brata Hajrudina i bratića Adisa, Kemal Duraković se oprostio od svojih najmilijih emotivnom porukom na svom Facebook profilu.

Ono što je još tužnije jeste da majka preminulog Adisa, a supruga Hajrudina, trenutno boravi u bugojanskoj bolnici i ne zna da joj je sin Adis preminuo, a drugi sin Haris na granici života i smrti. Kako kaže Kemal Duraković, smogao je snage saopćiti da joj je suprug Hajrudin preminuo.

Na kraju poruke Duraković se zahvalio i saopćio da u njihovoj porodici više nema niko zaražen virusom korona. Poručio je svima da se čuvaju jer je korona bliže nego što mislimo.

Ovo je poruka Kemala Durakovića koja je rasplakala mnoge na društvenim mrežama.

NEMA GA NA KAFU, NEMA IH, A MAJKA PITA KAKO SU JOJ SINOVI.

Moj najstariji brat (od nas 7 braće i jedne sestre) i drugi otac Hajrudin i njegova supruga Emira koja trenutno leži u Bugojanskoj bolnici izrodili su petero divne djece: Adisa, Harisa, Emira i blizance Džemala i Raziju.

Svako jutro sa svojim bratom Hajrom (svi su ga u gradu tako zvali ) pio sam kafu u hotelu.
Jutros, “virim” odakle će se pojaviti – nema ga, ne dolazi mi. Pomiriti se ne mogu sa gorkom istinom.

NEMA MI GA VIŠE.

Uz naše ispijanje kafe, onda bi se pojavio svako jutro i Adis (zna da smo svako jutro zajedno) da vidi svoga oca i amidžu. “Baci” bi nam neku svoju zajebanciju i nasmij bi nas.Često bi ga amidža “okupao” čašom vode koja bi bila na stolu, a on bi onda u sprintu pobjegao od nas da ne bude “okupan”.

NEMA NI NJEGA VIŠE.

Nažalost, i Haris se bori za život koji je trenutno na neinventivniji ventilaciju u Sarajevskoj bolnici. Molim dragog Alaha da barem njega sačuva.

Džemal je prebrodio krizu i koronu te je iz bolnice pušten na kućnu izolaciju. Emir se vraća za Austriju gdje živi i radi. Moja Raza u Švicarsku muku svoju muče..Ljubi ih amidža.

Sa svojim bratom Hajrom svako jutro bi uz kafu “otračali” cijelu porodicu koja je vjerovatno najbrojnija u Bugojnu i ako bi neko iskočio iz kolosjeka kako ne treba bio bi pozvan na “raport”. Taj bi onda dobio savjet,,kritiku,pomoc u zavisnosti od “reporta”. Ponosni smo bili na svoju veliku porodicu jer nemamo nikoga da ide pogrešnim putem.

Nema moga Hajre, jutros sam sam gorku kafu popio.

Moj Adis koji me slušao kao i oca svoga u našem zadnjem viđenju donese sok Aroniju koju je njegova supruga Ismihana poslala strini Dragani.

Ostavi sok na stolu, “pecnu” me i bi okupan časom vode (uživao je u tom kupanju) i pobježe u sprintu smijući se.

Nisam ga vise vidio. Za 2 dana nazva me iz Travnicke bolnice i kaže: “Amidja, pomozi mi, samo tebi vjerujem”.

Nisam stao, činio sam sta sam mogao, ali sam svog Adisa iznevjerio. Iznevjerio sam te sine, halali mi, nisam ti pomogao – ja sam te iznevjerio i to će živjeti sa mnom..

Jutros majka im traži limunade da joj se donese. Kuća mi preko puta bolnice, supruga pravi limunadu i odnesem joj.

Nisam je vidio. Ne daju ući u bolnicu. Bokal sa limunadom dajem na portu da joj odnesu.

Za njenog supruga Hajru smo smogli snage reci joj da je umro.

Odgovorila je: “Znam, bio je on sinoć ovdje kod mene na krevetu. Ispričali smo se dugo. Halaliti smo jedno drugom i zadužio me da cuvam djecu.”

Usnila je njegovu smrt.

Jutros je zovem da vidim je li dobila limunadu – kaže da jeste i da se fino osvježila, a onda me pita -Kemo kako su mi djeca.

Slagao sam.

Ko će majki reći da joj nema sina prvenca Adisa, ko će majki reći daje Haris na granici života i smrti.

Ko, kako i na koji način ???

Ovo pišem da i meni bude lakše uz veliko HVALA svima Vama na podršci, koji ste uz našu porodicu koja preživljava najteže dane u životu.

HVALA Vam svima.

U porodici Duraković nema niko vise zaražen koronom i nadamo se da neće ni biti.

Čuvajte se – zaista je korona bliže Vama, no što i mislite.